Medeni mjesec između premijera Andreja Plenkovića i javnosti nije mogao trajati vječno, ali svejedno nisam očekivao da će ljubav puknuti tako naglo. “Ljubavnici” koji su do jučer izmjenjivali nježnosti mogli bi se uskoro gađati tanjurima.
Izborom svog ministarskog tima Plenković je pokazao da desno krilo u HDZ-u ne doživljava kao bogatstvo i komparativnu prednost, nego kao opterećenje, nužno zlo koje je prisiljen tolerirati samo zato što mu donosi glasove.
Pritom nije presudno to što je detronizirao popularnog Zlatka Hasanbegovića, čiju je poziciju bilo teško braniti zbog velikih unutarnjih, a pogotovo vanjskih pritisaka. Problem je u izboru nove ministrice Nine Obuljen koja je antipod svega onoga što je predstavljao Hasanbegović.
Plenković je trebao voditi računa o tome da ne ponizi bivšeg ministra koji, što god mislili o njemu, ima osobni integritet i popriličan utjecaj na desnici. Njegovo biračko tijelo još bi oprostilo Plenkoviću što je smijenio njihova Hasana zbog viših interesa stranke i države, ali će teško prihvatiti da na njegovo mjesto dođe osoba koju oni najmanje žele.
Ako je već radio ustupke ljevici, Miloradu Pupovcu i međunarodnoj zajednici, onda je trebao uvažiti prigovore svojih birača. Ovo je prva strateška greška Plenkovića otkad je došao na čelo HDZ-a.
Osim toga, Nina Obuljen ne zadovoljava nijedan od dva bitna kriterija koja su potrebna za ministarsku fotelju. Niti je prepoznatljiva javna figura niti ima izborni legitimitet. Uopće ne dovodim u pitanje njezine menadžerske sposobnosti, ali za takve kvalifikacije sasvim je zadovoljavajuća pozicija državne tajnice.
Slične primjedbe mogle bi se dati i na ministarski dvojac koji će kreirati gospodarsku politiku. Zdravko Marić i Martina Dalić dobro bi se uklopili u svaku Vladu u posljednjih 15-ak godina, pa čak i u onu Zorana Milanovića.
Gospodarska politika nije puko računovodstvo pa da ministar može postati “stručnjak” koji krije svoje mišljenje kao zmija noge. Kako Z. Marić dolazi iz Agrokora, a M. Dalić iz bankarskih krugova, Plenković će se teško obraniti od optužbi da su na njegov izbor utjecali razni lobiji.
Mogu birači reći što hoće, ali bit će onako kako kažu Todorić i banke. U cijeloj bitki za fotelje ipak je najtužnija priča o sudbini Gorana Marića, nesuđenog ministra gospodarstva. To je zapravo priča o poštenom i bogobojaznom domobranu Jambreku koji je uvijek u prvim redovima kad treba ići u borbu.
Tako je i dobri vojak Marić bio prvi na listi HDZ-a, marljivo skupljao glasove i izvojevao pobjedu u svojoj izbornoj jedinici. Svejedno nije dobio željeno ministarstvo. Kavijar i ekscentrični balovi rezervirani su za one koji su pili šampanjac u zagrebačkim i bruxelleskim salonima dok je Marić “ginuo na terenu”.
HDZ-ovi izborni heroji mogu dobiti tek ministarstvo bez portfelja, što je isto kao novčanik bez ijedne kune. Gotovo se ništa nije promijenilo od prvih demokratskih izbora.
>> Plenković točan u sekundu, a show mu oteo Ivan Pernar
Nije riječ samo o tome da je Plenković ponizio svoje birače izborom Obuljen, već je riječ još i više o tome što je a) kao glavni kriterij izbora naveo to da poznaje Obuljen 20 godina (kriterij veza i vezica! - jedan od naših najgorih kriterija, koji ide ruku pod ruku s korupcijom i nepotizmom, najvećim zlom svakog društva) i što je b) ispalo da bi ona morala izvršiti nadzor nad vlastitim potencijalno kriminalnim radnjama u HAVC-u (što je apsurdno i pljuska svakome tko ima imalo zdravog razuma!). Dalje, nejasno je zašto je za ministra znanosti i prosvjete postavljen čovjek koji iza sebe vuče teške repove smjene zbog korupcije i za kojeg se u krugovima akademske zajednice zna da je nikakav znanstvenik, jedan od onih koji objavljuju članke gotovo isključivo u časopisima u kojima su sami urednici (!), torbar koji nabija satnicu i troškove - dakle mutan tip iza kojeg ne stoje nikakvi znanstveni rezultati. Zar se takvog čovjeka postavlja na jednu takvu poziciju? Što se tiče Agrokorovog Zdravka Marića, njegove ideje o ukidanju poreznih olakšica koje bi imale strahovit antidemografski učinak (i to u situaciji demografskog kolapsa naše zemlje) govore da je potpuno nesvjestan posljedica na ljude onoga što čini tj. da je riječ o računovođi kojem su brojke važnije od ljudi. "Ubojica s dječjim licem" nadimak je koji već neko vrijeme opravdano nosi. Ima još dosta nedoumica oko Plenkovićevog izbora ministara, nema smisla sve to nabrajati sada, no treba reći da je već u ovo kratko vrijeme pokazao je da mu je dodvoravanje centrima moći važnije od brige za vlastiti narod i zemlju. Ukratko, ide stopama tolikih izdajnika Hrvatske kakvih je u našoj nesretnoj prošlosti na žalost bilo previše i zbog kojih nam i jest danas tako teško.