Rast hrvatskog društvenog brutoproizvoda u 2015. i 2016. dočekan je kao ozbiljan znak oporavka gospodarstva. Međutim, po analizama Svjetske banke, hrvatski izvoz – kao važan čimbenik održivoga gospodarskog rasta i garancije novih radnih mjesta, još od početka globalne financijske krize 2009. do danas ima nisku izvoznu diversifikaciju i niski kompetitivni potencijal.
Struktura izvoza ukazuje na nedostatak zadovoljavajućeg broja sofisticiranih tehnoloških sektora kao i na jako ograničen pomak u ekspanziji novih proizvoda i otvaranju novih tržišta za hrvatske tvrtke. Ovo je ozbiljan problem za stabilan i održiv gospodarski rast te su neophodna hitna rješenja koja će polučiti kvalitetan i mjerljiv rezultat za značajan oporavak gospodarstva.
U svakoj zemlji s konkurentnim gospodarstvom, znanost, obrazovanje i inovacije ključni su preduvjeti za razvoj novih tehnologija i otvaranje novih, kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta, posebice za mlade i školovane. Hrvatska je godinama po ulaganju u istraživanja i razvoj na samom europskom dnu i jedina je članica EU u kojoj ta ulaganja kontinuirano padaju.
Nedavno smo svjedočili i padu Hrvatske na ljestvici globalnog inovacijskog indeksa koju na godišnjoj razini za sve zemlje u svijetu provodi Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO). Hrvatska je na samom dnu po inovacijama i patentima i na europskim ljestvicama (Innovation Union Scoreboard). Ti zabrinjavajući podaci, nažalost, nisu značajna tema u hrvatskoj javnosti, a nisu bili tema ni u debati čelnika glavnih političkih stranaka.
Istodobno u SAD-u, gdje se ovih dana također odvija predizborna kampanja, Hillary Clinton dostavila je američkim biračima strateški dokument koji jasno definira konkretne mjere za daljnji rast inovacija i razvoj modernih tehnologija.
Iz dokumenta je jasno da se razvoj modernih tehnologija itekako tiče svih Amerikanaca jer se izravno dotiče svakog segmenta života – od dobro plaćenih novih radnih mjesta, dodatnog razvoja i pristupa širokopojasnom internetu, modernizacije transporta, podizanja kvalitete zdravlja i kvalitete zdravstvenog sustava, razvoja infrastrukture i prometa, razvoja poslovanja privatnog sektora, izvoza, kvalitete života starijih osoba, sigurnosti nacije, smanjenja socijalnih razlika...
Republikanski je predsjednički kadidat Donald Trump na udaru direktora tehnoloških tvrtki iz Silicijske doline jer se još nije izjasnio što misli o toj važnoj temi. A što se događa u Hrvatskoj? Ima li Hrvatska jasnu viziju što želi u tom važnom području?
Posljednjih su godina doneseni neki od ključnih strateških dokumenata: industrijska strategija, inovacijska strategija, strategija važna za obrazovanje, znanost i tehnologiju, u kojoj je kurikularna reforma samo jedna od važnih tema, te strategija pametne specijalizacije koju je Vlada RH usvojila u ožujku 2016. uz prethodno odobrenje Europske komisije.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta od 2007. u suradnji sa Svjetskom bankom provodi projekte usmjerene na razvoj istraživačkog i inovacijskog potencijala. Uspostavljeni su uredi za transfer tehnologije na svim vodećim sveučilištima i Institutu Ruđer Bošković te se podigla razina svijesti o važnosti intelektualnog vlasništva. U suradnji sa Svjetskom bankom, Hrvatska je 2015. pokrenula osnivanje Fonda rizičnog kapitala od 20 milijuna eura koji će dodatno financirati inovativne tvrtke kroz Ministarstvo poduzetništva i agenciju Hamag Bicro.
Političke elite, bez razlike, moraju shvatiti da je stabilnost provedbe projekata ključna i da bi promjena u političkom ponašanju donijela bitne pomake. Konkuretno gospodarstvo trebalo bi biti prioritet svim političkim strankama
Ministarstvo gospodarstva ove je godine započelo provedbu projekta Inicijative kompetitivnih klastera s fokusom na jačanje strateških segmenata hrvatskog gospodarstva. To bi trebalo omogućiti da se stvore pretpostavke da se kroz strukturne fondove u javni i privatni sektor sliju milijuni eura za jačanje istraživanja i inovacija. Posljednjih mjeseci u sklopu Projekta drugog tehnologijskog razvoja (STPII), koji provodi Ministarstvo znanosti, napravljena je platforma za poboljšanje suradnje između znanosti i gospodarstva koja bi trebala osigurati značajan pomak u sektorima važnim za tehnološki razvoj. Međutim, sve dosad učinjeno nije još dovoljno.
Hrvatska još nije ozbiljno započela neophodno restrukturiranje istraživačkog sektora javnih instituta i sveučilišta s namjerom da ih napravi kompetitivnijima i usmjerenima na potrebe gospodarstva. Iako Hrvatska već godinama stimulira tvrtke koje se bave istraživanjem i razvojem kroz porezne olakšice koje su među najvišima u Europi, za sada nisu polučeni željeni rezultati, posebice u dijelu srednjeg i malog poduzetništva koje je nedovoljno inovativno.
Zašto? Nijedna hrvatska Vlada u posljednjih 15 godina nije ozbiljno analizirala što se tim poreznim olakšicama uistinu do sada postiglo i koje bi dodatne stimulativne mjere trebalo uvesti da hrvatske tvrtke postanu inovativnije i izvozno sposobnije. Do danas nitko nije uspješno i dovoljno potaknuo privatni sektor u Hrvatskoj da počne ozbiljno ulagati u istraživanje i razvoj kao što je to praksa u drugim zemljama. Provedba strateških projekata često se dovodi u pitanje jer se političke elite opterećuju vaganjem koja je Vlada pokrenula neki projekt, stranačkom pripadnošću onih koji su projekt započeli umjesto procjenom kvalitete i značenja za zemlju. Za ovo stanje odgovorni su svi i političke elite, bez razlike, moraju shvatiti da je stabilnost provedbe projekata ključ i da bi promjena u političkom ponašanju donijela bitne pomake. Hrvatska trenutačno zaostaje čak i za malim zemljama i da apsurd bude još veći, sve više tone na svjetskim ljestvicama koje mjere inovativnost i konkurentnost gospodarstva!
Hrvatska mora obrnuti ovaj trend i po uzoru na vodeće zemlje u inovacijama s izvozno konkurentnim gospodarstvima razviti održivi hrvatski model koji će konačno polučiti uspješan rezultat. Male zemlje kao Finska, Danska, Izrael i slične dokazani su giganti u inovacijama i uspješno se mjere sa znatno većima SAD-om ili Njemačkom.
Konkurentno gospodarstvo trebalo bi biti prioritet svim političkim strankama, posebice ovih dana kad se prezentiraju vizije i planovi za iduće razdoblje. Odgovore na ova otvorena pitanja do danas nismo čuli.
>> 5822 birača u Hrvatskoj promijenila nacionalnost u godinu dana
