Prvi tjedan nakon stupanja na snagu Istanbulske konvencije vodeći muškarci hrvatske politike trudili su se pokazati njezinu važnost, barem kad je riječ o onome oko čega se navodno svi deklaratorno slažemo. Doduše, premijer Andrej Plenković ispričao se što je, umjesto da odgovori na pitanje, novinarki RTL-a uzvratio da je “slatka”. Isprike od Radimira Čačića ne treba očekivati, pa ni Sandra Švaljek koju je podcjenjivački na N1 nazvao “mala Sandra” zbog ideja koje je imala dok je vodila Zagreb.
I nastavak afere vezane uz Milijana Brkića i “provalu” istrage o elitnoj prostituciji dominantno je muški. Što se žena tiče, držimo da “javnost ima pravo znati”, a za muške korisnike usluga vrijedi “Nomina sunt odiosa” pa su oni samo “poznati političari, sportaši, suci, policajci...” jer ipak imaju obitelji i karijere. Stoga ta afera, za razliku od SMS-a, nije primarno protusistemska već joj je u temeljima muška solidarnost. I od te afere, rekonstruiraju li se istražni spisi ili ne, ne treba ništa očekivati jer je i 2011. kreirana s dužnom pažnjom prema “važnim” muškarcima. Čak i da se otkrije da je Brkić nekog prijatelja spasio od upadanja u mjere, pomagao je klijentu, a ne kriminalcu, zar ne? Tko ne bi učinio taj ustupak seksualnoj privatnosti muškaraca, premda na to žene, kao što vidimo, bile poznate ili ne, nemaju pravo.
Moguća je i pogrešna percepcija onoga što je Brkić ili tko drugi nesmotreno rekao pred vozačem, kumom... pa kad to tko zna kojim kanalima dospije do “madame”, bude shvaćeno kao upozorenje zamjenika ravnatelja policije. Uostalom, i 2011. se pričalo da trag elitne prostitucije vodi do samog vrha države, ali unatoč tomu afera se “raščišćava” tek sedam godina kasnije, a SDP nije jašio na njoj iako je 2011. preuzeo MUP. Nema te sile koja može razvrgnuti taj muški savez. Ne radi se pri tome o Brkiću, HDZ-u, paralelnim sustavima, već o muškom shvaćanju svijeta te o, jezikom Istanbulske konvencije, rodno utemeljenom “zakonu šutnje”. Čak i da se nešto otkrije, Brkić bi samo ispao heroj “muške moralnosti”.
Kao što je i Radimir Čačić ispao u očima onih koji ne cijene rad ministrice Blaženke Divjak kad je prije pola godine rekao: “Vrijeme je da se maknu manekenke, a da reforme počnu voditi ozbiljni ljudi”. Divjak je zbog tog stereotipnog ispada s pravom tada rekla da je to razlog za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Taj velikan hrvatskog političkog nemorala, taj primjer društvene pogubnosti te kombinacije beskrupulozne političke ambicije i buldožerskog instinkta tipičnog, kako bi se to stereotipno reklo, za nas muškarce, i dalje propagira svoj dokazano propali model upravljanja u državnim tvrtkama. “Jedna od tih genijalnih ideja koje se provlače u javnosti, a kako “mali Ivica” zamišlja da se to radi, ideja je da se zabrani političko odlučivanje, te da se “head huntingom” ili natječajem po spremi, uz potpunu eliminaciju članstva u strankama, odabiru kadrovi”, kazao je Čačić zaključivši da po njegovu idealu “barem stranke kontroliraju procese”, a u modelu “male Sandre” to nitko ne čini. Da, sjetimo se kako je Čačić, uz podršku Zorana Milanovića, inzistirao na izmjeni zakonskih uvjeta kako bi se mogli imenovati “neophodni” kadrovi tada njegova HNS-a.
Tako su porezni obveznici kratki angažman HNS-ovca Gorana Kovačevića na mjestu ravnatelja Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata platili dva milijuna kuna koliko je iznosila otpremnina isplaćena nestranačkom ravnatelju, smijenjenom zbog Kovačevića. A “neophodni” Kovačević je nakon šest mjeseci ušao u političku utrku i postao splitski dogradonačelnik. U HANDA-i ga je od 2013. do 2017. naslijedio opet HNS-ovac, Srđan Vlaović, za kojeg je Čačić još 2010. zagovarajući stranačko zapošljavanje govorio da je “sjajan profesionalac”. Državna revizija je u travnju 2017. za rad HANDA-e u njegovu mandatu izrazila nepovoljno mišljenje jer “poslovanje u značajnom dijelu nije usklađeno sa zakonima i propisima”. Samo za dvije arbitražne tužbe protiv Janafa, umjesto mirnog rješenja spora, nepotrebno je isplaćeno 1,6 milijuna kuna odvjetničkih troškova.
Svaki zaposlenik koristio je prosječno 61 kvadrat zakupljenog privatnog prostora s tri parkirna mjesta, a gradu Zagrebu još su plaćana neko vrijeme dva, a neko vrijeme jedno parkirno mjesto. A agencija ima jedno službeno vozilo! Samozvanom “Papa Štrumpfu” hrvatske politike bolje je da šuti jer nas samo podsjeća na to koliku cijenu plaćamo zbog stranačke filozofije koja, što bi premijer Plenković rekao, polazi od toga da ljudi “nisu prestali disati” kad su postali članovi HDZ-a, SDP-a, HNS-a, Reformatora... Pa i pod cijenu da ostali ne dišu.
Pogledajte video: Kronologija afere lažnih SMS-ova
Vaso u akciji 'Krvave gaće u hotelu Laguna"Ja navijan za Milijana Brkica...obožavan podmukle spletkaroše, primitivce, notorne falsifikatore, prizemne muljatore i pokvarenjake....a ako je uz to još krkan iz Ljubuškog, to mu je samo plus ....Ajmoooo, Milijane!!!