Treba li se čuditi što je Davor Ivo Stier stao pred novinare i održao paradigmatski govor o stanju u vladajućoj stranci i potvrdio kako on u samome sebi vidi spas za poljuljani HDZ? Ne treba, kao što se nije trebalo čuditi ni kada je, prije godinu dana, upadljivo zašutio. Stier je strpljiv i oprezan, zašutio je jer zna da je u politici tajming najvažnija stvar. Maknuo se sam iz Vlade s mjesta ministra vanjskih poslova jer je smatrao da izbacivanje mostovaca i uspostava savezništva s najvećim klijentelističkim političarima u Hrvatskoj pogreška.
No, i nakon tog u Hrvata unikatnog “samoodstupa” s takve fotelje, Stier se katkad oglasio, no, nakon boja oko (ne)prihvaćanja Istanbulske konvencije, maknuo se sa svjetala reflektora. On je i prije godinu dana mislio ono što je rekao sada, da HDZ ne može bez desnih konzervativnih glasova, ali je pravilno procijenio da se tada njegovi stavovi ne bi uhvatili i stekli pravo građanstva u hijerarhijski kompliciranoj političkoj organizaciji poput HDZ-a, pogotovo ne dok stvari idu relativno dobro. Ili izgleda da idu dobro.
Zbog te svoje taktike Stier nije stekao status disidenta, maknut je sa scene, no ostao je dovoljno blizu da se sada može izravno i jednostavno uključiti iz Hrvatskog sabora, gdje uvijek bude cijela ekipa novinara. To što se Stier sada javio ujedno znači da je procijenio da je nastupio pravi trenutak da se istakne kandidatura za mjesto predsjednika HDZ-a. Isto je osjetio i Miro Kovač, koji je dan prije Stierove konferencije za novinare dao intervju, što znači da je i on mišljenja kako se može krenuti u otvoreno osporavanje aktualnog šefa stranke Andreja Plenkovića.
Kako je odmah nakon izborne noći Plenković nikad otvorenije zaiskrio prema liku i djelu Milijana Brkića Vase, očito i jedan i drugi također procjenjuju da je došlo vrijeme za dugo najavljivani obračun. Ili, kako je ovdje riječ ipak o pragmatičnim političarima, za eventualni novi dogovor i novo miješanje karata i raspoređivanje moći u vrhu stranke. Možda HDZ i jest NK Barcelona, kako kaže šef kluba Branko Bačić, pa “nekad pobijedi s 2:0, nekad s 4:0”, no ipak nikad nije zabilježena pobjeda s 4:4!
Od planiranih 400.000 glasova dobiti jedva 250.000 je velika katastrofa, naročito u dijelu analize i planiranja... A Stier vjerojatno niti nema kao imperativ postati predsjednik HDZ-a, koliko god ga na to tjerali. Jednostavno je prepoznatljivo lice velikom dijelu biračkog tijela i kao takav interesantan za promociju... Umjeren političar čvrstih stavova, kao takav svaki predsjednik HDZ-a trebao bi ga imati uz sebe, a ne odbaciti ga čim izrazi svoje mišljenje... No očito je veliki problem što ne spada u politički establishment pa ga ni mediji, a niti djeca bivših kadrova baš ne vole.