Predsjednik Zoran Milanović ne mora prihvatiti ni jednog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, ali je to što je za Novu TV najavio da će predložiti svog kandidata mimo procedure – kršenje zakona. To su i prije njegova istupa već za Novi list rekli ustavnopravni stručnjaci profesori Sanja Barić i Mato Palić. No, mogao ga je ohrabriti stav njihova zagrebačkog kolege Đorđa Gardaševića, koji je bio svojevrsna prethodnica osebujnih predsjednikovih pravnih tumačenja i u vezi sa zazivanjem izvanrednog stanja zbog epidemije.
Igrokaz za naivne
Kad je predsjednik rekao da nije ništa osobno to što neće prihvatiti nijednog kandidata te je stao tumačiti da je riječ o ozbiljnoj devijaciji ustavne prakse i običaja, novinar Mislav Bago pitao ga je: “Hoćete reći da su loši kandidati?”
“Ne, kandidati su... Dakle ja o tome već razmišljam neko vrijeme, razgovaram, nastojim da to bude diskretno, ali opet da na vrijeme izađem u javnost s osobom koju predlažem, koja zadovoljava moje kriterije, a koja je prihvatljiva i vladajućoj većini i opoziciji, o čemu planiram prethodno razgovarati i s predsjednikom HDZ-a i s predsjednikom SDP-a. Možda još s nekim, tako da ne idem s kandidatom koji je trn u oku na primjer HDZ-u, već da probamo naći neki kompromis s obzirom na to da ja, prema Ustavu, predlažem”.
Dakle, to što je DSV objavio javni poziv, Đuro Sessa, Lidija Horvat i dr. sc. Šime Savić pisali životopise i programe rada..., bio je puki igrokaz za naivne. Malo je reći da nije fer i/ili nekulturno što se predsjednik sve vrijeme zapravo diskretno podsmijavao zakonskoj proceduri, naivnoj javnosti i kandidatima prema kojima se ponio kao prema krpama s kojima je obrisao pod. Oni imaju pravo biti odbijeni na dostojan i zakonit način, a ne da ih se odbije kako to ne bi učinio ni bahati vlasnik pečenjare koji traži poslovođu u nekoj zabiti. Ponižavajuća je i njegova opaska upućena odvjetnicima: “A ovo dvoje kandidata su se pojavili kao na muzičku stolicu u zadnjoj minuti”. A zapravo je on zakasnio.
Ako je već zauzeo stav da se njega ne tiče što od 2018. piše u Zakonu o sudovima o imenovanju predsjednika VS-a, onda je nakon objave poziva DSV-a mogao javno reći da nema namjeru postupiti kako zakon od njega traži umjesto što je to diskretno podijelio samo sa svojim pajdašima. Možda se tada nitko ne bi kandidirao. I što tada, retorički je i slavodobitno pitao predsjednik. Ništa, natječaj bi se ponovio, a ako se ni tada ne bi nitko javio, možda bi vladajući uvidjeli da dopunom ili izmjenom zakona koji se ne sviđa šefu države, a možda i izmjenom Ustava, treba riješiti taj problem.
“Kako Ustav ne propisuje uvjete koje treba ispunjavati predsjednik VS-a, tada bi po mišljenju nekih ustavnopravnih stručnjaka, predsjednik države mogao predložiti i nekoga bez ikakve škole”, argumentira bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković dodajući kako je natječaj uveden radi transparentnosti, jednake dostupnosti funkcije te stručnosti osoba i programa.
Milanović je i kao premijer znao posezati za pravnim vratolomijama kao kad je nakaradnu izmjenu Ustava i svojim stručnim autoritetom spriječio tadašnji predsjednik prof. dr. sc. Ivo Josipović te HDSSB; ili kad je SDP pod njegovim vodstvom tumačio da je volja Sabora iznad referendumske volje naroda. Sada je ustvrdio i da je odredba o izboru čelnika VS-a mijenjana “bog te pitaj zašto”.
U prijedlogu te izmjene obrazloženo je kako je zahtjev GRECO-a, antikorupcijskog tijela Vijeća Europe, bio jačanje uloge DSV-a. Štoviše, izvorna preporuka je bila da mu se da odlučujuća uloga u izboru predsjednika VS-a, ali zbog loše percepcije pravosuđa i prigovora na rad DSV-a, dana mu je uloga “poštanskog ureda”, s pravom je primijetio Milanović.
Ali, ako drži da taj zakon krši njegovu ustavnu ovlast predlaganja predsjednika VS-a, mogao je tražiti ocjenu ustavnosti. To više jer nije točno, kako je tvrdio, da pred Ustavnim sudom ima isti status kao svaki građanin. Uz notornu razliku, o njegovu “zahtjevu” po sili Ustavnog zakona pokreće se postupak i odlučuje, dok “prijedlog” građana može biti odbačen bez meritorne odluke.
I konačno, mogao je svom kandidatu reći da se javi na prvi ili na sljedeći poziv za šefa VS-a.
Ovlast Orsata Miljenića
Prema stavku 4. članka 44a Zakona o sudovima “Ured predsjednika RH” ne može birati hoće li ili ne, nego “će o kandidatima zatražiti mišljenje" Opće sjednice VS-a i saborskog odbora. Jučer je i Udruga hrvatskih sudaca pozvala na poštivanje te odredbe i apelirala da se izbor, neovisno o tome tko će to biti, odvije u skladu sa zakonom radi vjerodostojnosti sudbene vlasti. To je odgovornost predstojnika Orsata Miljenića. Iz Ureda predsjednika RH odgovoreno nam je kako iz ustavne odredbe proizlazi da se mišljenje traži samo za kanidatkinju ili kandidata kojeg predsjednik predloži Saboru na glasovanje. Po zakonu, tek kad dobije mišljenja o svim kandidatima, na scenu stupa predsjednik RH. U protivnom, kandidati mogu tražiti i pravnu zaštitu, a i rušiti izbor mimo procedure. Pravo je i javnosti da čuje stručno i političko mišljenje o kandidatima kako bi mogli ocijeniti je li i pod cijenu obezglavljivanja sudbene vlasti predsjednik RH inzistirao na samovolji ili provocirao političke sukobe samo zato što mu je bio ćeif.
Predsjednik je obećao vrlo brzo objaviti s kim se to u ilegali došaptavao za trajanja legalne procedure i tko je spreman doći na čelo sudbene vlasti tako što će već na prvom koraku kršiti zakon. Očito netko beskompromisan!
Ako malom djetetu pokloniš bubjeve, nemoj se ljutiti na njega kad počne lupati.