Nakon što ljetos nisu uspjeli ni na Ustavnom sudu dokazati da im pripadaju zgrada i dvor u Valpovu, SDP-u, koji se u tijeku spora pozivao na to da je sljednik općinske organizacije Saveza komunista Hrvatske, preostaje Republiku Hrvatsku tužiti sudu u Strasbourgu. Bilo bi to bizarno s obzirom na EU-ovu osudu komunističkog režima, a i proturječilo bi stavu koji je Gordana Sobol artikulirala kazavši neki dan kako baš briga današnje esdepeovce što su nekoć drugovi pričali na sjednicama CK SKH.
Na stranu što to zvuči ružno prema komunistima kojima Sobol i SDP mogu zahvaliti što su danas svoji na svome i što kao najimućnija stranka i na komunističkoj imovini crpe dio svoje moći za razliku od stranaka, ne svih, koje su u politiku ušle bez ičega. Ono što nam je Sobol htjela poručiti jest da, iako je SDP naslijedio komunističku imovinu, arhive ili bistu Tita u uredu na Pantovčaku, dijelom i članstvo, ili su kao komunističko potomstvo koristeći blagodati iz bivšeg režima imali dobru polazišnu osnovu za napredovanje u demokraciji dok su se drugi bavili golom egzistencijom... sve ostalo – Stjepan Đureković, Bruno Bušić, obitelj Ševo, Goli otok... – njih se ne tiče jer su, kaže, za to premladi. Premda za dobre ideje, kao što je recimo antifašizam, nitko i nikad nije dovoljno mlad pa bi to trebalo vrijediti i za esdepeovce i antikomunizam.
Ali, pođemo li i od pozicije s koje je Sobol govorila, zašto se onda dogodio “lex Perković” i zašto se premijer tako zdušno uplitao u sudsko rješavanje jednog, baš tog pravosudnog slučaja? Zvuči logično da u zapisnicima s predsjedništva CK SKH nema detaljnog opisa plana od države naručene likvidacije, ali jednako i da je političkom vrhu bila dužnost raspravljati o državnim neprijateljima. No, ako se raspravljalo o tomu koliko maćuhica treba posaditi oko HNK, zašto su onda nestali zapisnici 65 od 141 sjednice od 1982. do 1984.!? Zašto je odvjetnik Siniša Pavlović četiri mjeseca čekao dozvolu SDP-a za uvid u arhivu CK SKH i zašto se SDP tako uvredljivo odnosi prema pravdi i pravu žrtve da dozna jesu li bivši udbaši odgovorni za likvidaciju njezina supruga!? Je li samo politički snobizam razlog što su ekspresno udovoljili njemačkom zahtjevu, a ne i hrvatskom odvjetniku? Zašto uskraćuju nadu Gizeli Đureković da će u komunističkim spisima naći trag, važnu indiciju koja će je približiti istini o suprugovoj smrti?
Otkud pravo vladajućima da u odnosima sa Srbijom inzistiraju na istini o nestalima ako se nisu u stanju suočiti s vlastitom prošlošću? Zašto SDP – koji i po tvrdnjama bivšeg predsjednika Foruma mladih SDP-a i svojedobno umalo njihova kandidata za gradonačelnika Siska, povjesničara Hrvoja Klasića, nema razloga strahovati te je po njemu glupost da je SDP sakrio dio dokumentacije – ne otvori pristup svim arhivama od kojih navodno ne strepi niti ga zanimaju!? Zašto tu “glupost” ne stave javnosti na raspolaganje kako bismo konačno i taj mit jednom skinuli s dnevnog reda na dobrobit sviju, a osobito SDP-a.
Uvreda je za zdrav razum i sve one kojima komunizam nije ostavio samo lijepa sjećanja da se drugi stranački ešalon tako lakonski odriče ružnog dijela komunističkog naslijeđa. SDP se kao baštinik svega onog što mu sada koristi nikad nije simbolički ispričao za sve što je bivša Titova partija radila, barem onako kako se, recimo, predsjednik Josipović simbolično zbog bivšeg predsjednika Franje Tuđmana ispričavao u Sarajevu ili Izraelu.
Čuvaju oni svoju zlu prošlost..