Ima gubitaka pčelinjih zajednica, ali sigurno nije riječ o dramatičnoj situaciji kakva je, primjerice, prije nekoliko godina zadesila Valpovštinu kad su pčelari zbog insekticida kojima se tretirala uljana repica izgubili na tisuće pčela – kaže predsjednik Udruge pčelara Nektar iz Vinkovaca Stanko Čuljak komentirajući izjave nekih svojih kolega kako su ovoga proljeća izgubili više od 50% pčelinjih zajednica.
– Neki možda i jesu, no takve se situacije kod pojedinih pčelara događaju svake godine, ali ni više ni manje – odgovara Čuljak ističući da bi loše bilo da se svake godine problem pojavi kod istih pčelara ili na istom području pčelinje ispaše. No ti masovni gubici o kojima se govori, nisu, doznajemo, prijavljeni resornim službama ni Ministarstvu poljoprivrede, a ni u Hrvatskom veterinarskom institutu ne bilježe znatniji broj uzoraka uginulih pčela na analizi. Čuljak kaže da zimu svake godine u Hrvatskoj ne preživi između 5 i 10% pčelinjih zajednica.
– Od 55 košnica ja sam ih izgubio sedam – tvrdi dodajući da uzroci mogu biti brojni. Na području blizu Vinkovaca siju se uglavnom monokulture, suncokret, pšenica ili kukuruz pa pčele od 1. kolovoza do početka proljeća, kad počne cvjetanje divlje šljive, ne mogu naći ništa za hranu. Dogodi se da je ljeti ispaša toliko dobra da pčelari zakasne s tretmanom protiv varoe ili pak pčelinje zajednice nisu adekvatno pripremljene za zimu i oslobođene od nametnika i parazita u košnicama kako bi imale potencijala da prežive zimu.
Blaga zima, pak, matice je mogla navući na preranu reprodukciju, a kako u pčelinjacima nema dovoljno pčela da griju pomladak, pri naglom padu temperatura pothladio se i uginuo, tvrde neki, dok Dražen Jerman iz UP Pčelinjaka ističe i problem pesticida. Neki poljoprivrednici ovih dana prskaju i voćke u cvatu, što je suludo, napominje, a Kristijan Jusić upozorava da se u RH i dalje koriste pesticidi koji su zabranjeni za prodaju, ali se smiju koristiti sa zaliha, što je očito najjeftiniji način zbrinjavanja opasnog otpada. Pčelar Miro Bilić izgubio je 90% pčelinjih zajednica od oko 180 košnica, ali jesenas, objašnjava. Dok on radi po pravilima struke, problem su mladi, nadobudni pčelari koji ne slušaju i ne brinu se o nametnicima, ističe, a kako pčele povremeno kradu nektar u susjedskim košnicama, vrate se sa zarazom.
– Od 18 milijuna kn poticaja pčelarima tako čak 15-16 milijuna završi u pogrešnim rukama – upozorava Bilić. Maja Dražić iz udruge Propolis, koja svake godine vodi statistiku o pčelinjim zajednicama u Hrvatskoj, kaže da ni ona nema podataka o drastičnim pomorima pčela. Prije tri godine proljeće u RH nije dočekalo 14% pčelinjih zajednica, preklani 23%, lani 14%, a za ovu se godinu podaci tek prikupljaju. Da u gubicima nismo ekstremi, potvrđuje činjenica da je Austrija lani izgubila 12,2% pčela, Belgija 20, Bugarska 2, Češka 13, Danska 13,7, Velika Britanija 28%, Italija 29%, Mađarska 18%... dok su prihvatljivi gubici između 5 i 10%. Očito je da je, želimo li i dalje uživati u medu i pčelama, alarm ipak globalno upaljen.
Nakon zime prirodno odumiru neke zajednice. Ne postoji pčelar kojem neka od zajednica ne umre. Problem je kada umire njih iznad 20%, tada se vjerojatno radi o ozbiljnim vanjskim uzrocima vezanih uz ekologiju, nametnike i agresore (stršljenova ima sve više)) ili uz nepoznavanje cjelokupne tehnologije pčelarstva od strane pčelara. Ako se u nekom području provodi intenzivna zaštita usjeva tada se pčele kao u naprednijim državama, trebaju privremeno preseliti (prijevoz košnica) u područja koja nemaju toliko zagađenje, a po prestanku sezone prskanja usjeva košnice se vraćaju nazad. Onaj tko ostavi pčele za vrijeme sezone prskanja usjeva različitim preparatima, taj riskira dvije stvari. Prva je pomor pčela i društva u cjelini, a druga je otrovni sadržaj kemikalija u medu. To si ozbiljni pčelari nikako ne smiju dozvoliti.