Najava novog predsjednika hrvatskoga parlamenta Željka Reinera da će predložiti promjenu sadašnjeg naziva te najvažnije nacionalne institucije u Hrvatski državni sabor izazvala je puno reakcija. U lijevom političko-medijskom miljeu mahom negativnih, a ni desnica mu nije previše pljeskala. Kako je Reiner u svom govoru izrazito naglasio potrebu zajedništva u zemlji, naravno, mnogi su lijevi komentatori s veseljem uočili proturječnost toga zajedništva i njegova prijedloga koji naciju navodno dijeli, pa tako jedan naslov glasi – "Reinerov bijeg od povijesnih podjela uz pomoć Ante Pavelića".
I premda sam na Reinerovoj strani, oni su u pravu. Može netko koliko hoće dokazivati da naziv Hrvatski državni sabor mimo Pavelića ima duboko povijesno utemeljenje, na ljevici će se još dugo, da ne kažem uvijek, iskorištavati prilika da se optuži desnica, a kad je također u prilici, ni desnica neće ostati dužna ljevici.
Stoga je uzaludno govoriti kako Hrvatsku razjedaju podjele, kako nam je potrebno zajedništvo, jer će podjela biti stalno a zajedništva – nikad. Nije nam ni potrebno! Nemaju ga ni Nijemci, ni Francuzi, ni Britanci, ni Amerikanci, ni Srbi... U svim demokratskim zemljama ima povijesnih i svjetonazornih podjela, svuda ljevica optužuje desnicu i desnica ljevicu, svuda osim u totalitarnim režimima gdje se razlike i podjele guše. Kad je riječ o hrvatskoj državi i elementarnom domoljublju, zajedništva ima dovoljno, ono se iskazalo i u ratu, a za gospodarske nevolje u koje smo zapali nisu krive ni povijesne podjele ni svjetonazori. Hrvatsku su od rata naovamo podjednako slabili i ljevica i desnica – i Mateša, i Sanader i J. Kosor, kao i Račan i Milanović – podjednako se zaduživali u inozemstvu, rasprodavali nacionalna bogatstva, obmanjivali mitom o Europskoj uniji, ponizno i ponižavajuće slušali i zadovoljavali sve zahtjeve Haaga i Bruxellesa, progonili ratne heroje.
Ni ustaše ni partizani, ni vjernici ni ateisti, ni ruralni primitivci ni urbane elite – nitko sam po sebi nije kriv za stanje u kojem je Hrvatska, pa prema tome, nisu nam krive nikakve podjele i nedostatak zajedništva. O Drugom svjetskom ratu, ustašama, partizanima, Jasenovcu, Bleiburgu, komunizmu, Titu... jedni će povjesničari, lijevi, uvijek drukčije pisati nego drugi, desni, i s tim se treba pomiriti, a njihov utjecaj ovisi o tome koliko se izbore za svoj glas, svoje argumente i prostor u javnosti i znanosti.
Iluzija je da bi ih neka istina ili "istina" mogla ujediniti. Tako je i u drugim područjima i među drugim svjetonazorski suprotstavljenim skupinama. Stoga držim da i Reiner, i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i podosta drugih uzalud i nepotrebno govore o zajedništvu i napuštanju podjela. One mogu biti zanimljive, izazivati svađe, žestoke, pa i najžešće, puniti medije, dominirati u javnosti, ali za Hrvatsku nisu ni važne ni bitne. One mogu ostavljati ružan i ubojit dojam, a oni koji se zauzimaju za zajedništvo mogu stvarati dobar dojam, ali se država ne poboljšava niti pogoršava dojmovima, nego nesposobnošću i sposobnošću vodstva.
Na kraju krajeva, te su podjele daleko od zakrvljenosti i fizičkih sukoba pa i nestabilnosti države kakvu izazivaju u zemljama s mnogo razvijenijom i neusporedivo dužom demokracijom. Gotovo svaki dan možemo čuti ili pročitati kako smo obuzeti prošlošću, kako ništa drugo ne znamo nego se neprekidno svađati o partizanima i ustašama.
Ali ni bavljenje ni nebavljenje partizanima i ustašama baš nimalo ne utječe na djelotvornost u gospodarstvu i vođenju zemlje. Stoga oni koji te svađe vide kao naš najveći problem obmanjuju, jer one nisu nikakav problem sve dok se poštuju zakoni.
Nasuprot općem vapaju u javnosti za zajedništvo, ja sam protiv zajedništva i nimalo mi ne smetaju ni podjele ni svađe koje se naglašavaju samo kako bi se maskiralo siromaštvo, očajno gospodarstvo, dužničko ropstvo i demografska katastrofa. Više cijenim one koji se svađaju o partizanima i ustašama nego one koje tim svađama pridaju presudnu važnost te ih smatraju pogubnim za društvo. Ne napuštaju ljudi Hrvatsku, niti pada natalitet, niti su pučke kuhinje sve punije zbog podjela u društvu i nedostatka zajedništva, nego zbog nesposobnosti vlasti, oskudice i nezaposlenosti. Sposobnost gospodarstvenika, menadžera, stručnjaka, premijera i ministara neće omesti nedostatak zajedništva i podjele, kao što nesposobnima neće pomoći nikakvo zajedništvo i nestanak podjela.
>> HTV-u ne smetaju propagatori četništva, ali mu smeta hrvatski saborski zastupnik
>> Predlažem: Karamarko načelnik Tompojevaca, Panenić premijer!
Slažem se s Ivkošićem da se ne bi trebalo sprečavati iznošenje različitih mišljenja pa i podjela po toj osnovi, što počesto nazivamo "idologijama"! Osobno sam često u poziciji da nisam na nijednoj strani političke scene. U različitim situacijama sam bliži jednim ili drugima. Rijetko i jedni i drugi "pogode" moj stav.I jednima i drugima nedostaje stila, finoće, takta i talenta (ne znači da sma ja tbolje nego mi to fali!). Na političkoj sceni najbliži sam, po držanju, stavu i načinu, gospodinu Plenkoviću. Po meni je čovjek socijalniji od Milanovića, finiji od Stazića, ima više stila od Pupovca, skloniji sam mu vjerovati više nego Štiru, Brkiću i Čuljku zajedno! Dakle, ne želim hrvatsko "bratsvo i jedinstvo" na silu! Želim bratske rasprave, koje su, kako znamo, često vrlo energiče, pa što onda! Nažalost upravo javni mediji, koje mi, btw, plaćamo, nama serviraju njihov stav kao naš i jednostavno ne omogućavaju široku raspravu o pojedinim relevantnim društvenim pitanjima kroz diktat uvijek istih gostiju: Puhovski, Zakošek, Rimac, Jakovina...! Povremeno se ubaci Ivkošić, Dujmović, Malenica, Banac, ali ne previše da se ne izgubi "Nit", kako vole za sbe tvrditi "objektivnog" i "civiliziranog" diskursa! P.S. Je li još "živ" prof Jurčević?