Nije to bila povijesna Skupština, a pogotovo nije Mamićev kraj. Sve oko nas krcato je njegove ostavštine. I svejedno je kako će na kraju završiti ako prvi uvjet na pregovorima ne bude kraj okupacije i potpuno ukidanje hibridnog modela GNK Dinamo, udruge građana koja je desetljećima funkcionirala kao privatan biznis i poligon za bogaćenje jedne obitelji. Ovo što smo sinoć gledali u Sheratonu, sve te prikaze koje se zaista prave da svojim rukama nešto odlučuju zadnja je točka u cirkusu i najniža točka na koju je ikada spao Mamićev Dinamo, koji se sada raspada u niskobudžetnom ratu raznoraznih kokošara, ulizica i neznalica koje danas predstavljaju klub.
Kultni transparent
A Mamić trajno ostaje jedna od ključnih osoba u povijesti tog kluba, Dinama koji je dao jednog Dražana Jerkovića, Cicu, Mlinku, Zajeca i koji su s njim pisali stvarnu povijest, kao onog proljeća kada ih je na svakoj gledalo 50 tisuća ljudi, a protiv Budućnosti oboren je i Dinamov rekord Maksimira sa 65 tisuća navijača. I baš zbog te mitske '82. do danas mnogi po obiteljskoj liniji ostaju Dinamovi navijači, a zagrebački klub tada postaje i narodni i hrvatski i građanski. Pronašla sam jedan stari izvještaj u kojem piše: U podne se otvorio ulaz na stadion, a nekoliko sati prije bio je pun. Na teren su izašli su svi pioniri, u zrak je poletjelo 500 golubova, izašao je Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, a Sanja Doležal pjevala je klupsku himnu. Na tribinama je bio transparent Boysa iz Dubrovnika: Dinamo, Mladost, Monting i Cibona... četiri naša šampiona’.
Toliko ih je slavne 82 imao Zagreb. Ako ste imali priliku vidjeti kako su izgledale proslave naslova Mamićevog Dinama, pred plaćenim kibicima sa Zapada i crnim listama na ulazu, nikad vam neće biti potpuno svejedno kad ovo pročitate. Zato sam sinoć prosvjedovala za Dinamo, zato sam bila na prosvjedu pred ministarstvom, zato sam bila u zajedničkoj koloni Torcide i Boysa. To je jedino normalno nakon svega što su Dinamu napravili.
Trebalo bi sad opet poslušati i bivše igrač Dinama i njihova prva sjećanja na klub, to su nizom nepoderive obiteljske slike. Na pitanje što mu znači riječ Dinamo danas, Robert Prosinečki odgovorio mi je da ga podsjeća na ljubav njegovog oca, na prvi doticaj s takvom vrstom ljubavi, a Igor Bišćan ispričao mi je kako je njegova majka bila jedna od najžešćih navijačica i članica udruge prisutna na svakom sastanku i na svakoj utakmici naoružana bubnjevima i kako je na Maksimiru već tada imala personalizirano mjesto na tribini. Dinamov kalendar u kući je bio najveća svetinja. Dario Šimić na isto pitanje ispalio je isti čas da se sjeća Cicine lutka i publike na Maksimiru kad bi tamo došao s roditeljima.
Falsificirana povijest
No Zdravko Mamić falsificirao je povijest kluba koji je simbol jednog grada i to je toliko tragično da je danas učlanjenje u Dinamo borba za zdrav razum, a ne pitanje navijačke pripadnosti. Iz udruge građana prema presudama i optužnicama izvučeno je više od 300 milijuna kuna, iznos je to koji ulazi u top deset najtežih optužnica od osamostaljenja. Mamić to posve sigurno nije mogao napraviti sam. Bio je financijer visoke politike, organizator rođendana, sukreator zakonika i pravila u sportu i šire, on je ovaj nakaradni sustav smislio, pobjegao i nama ostavio, on je bio na čelu kluba registriranog kao udruga građana, a koji godinama djeluje kao privatni biznis,s igračima je dijelio ogroman Dinamov novac. Uz pomoć pravosudno-policijske mreže stvorio je svoje zakone u krugu Maksimira, on je odlučivao tko smije a tko ne smije ući na gradski stadion i u tome mu je, podsjetimo, pomagao Krešo Antolić i za to ih danas treba biti sram. Oni su Dinamo odnarodili i maknuli ga od navijača, propale su čitave generacije na tribini.
I zato nema još Mamićevog kraj, iako je on sinoć ispred Sheratona simbolički počeo, No to je puno manje bitno od onog što će biti s Dinamom, jer na ruševinama koje je ostavio ne smije se ponoviti priča s Croatijom. Ovo su ključni trenuci kad politika pokazuje je li joj stalo do resora kojim se hvali ili su u pravu kad im govore da se samo dolaze naslikavati. Najveća je floskula da se politika ne smije miješati u sport, ona jedina može i mora riješiti ovo što je Mamiću omogućila, mora vratiti Dinamu dug i konačno odgovoriti na ključna pitanja: što je Dinamo i čiji je to klub, po kojem zakonu posluje i tko su odgovorni ljudi, a onda svakako i na pitanje gdje su oni milijuni Mamićevih eura koje mu Mirko Barišić još čuva u Dinamu, u kojoj se struji ta priča izgubila?
Politika je asistirala u rasturanju Dinama, a onda politički eliminirala samo jednog čovjeka
O Dinamu danas u praksi odlučuju ljudi koji su nedavno u svom parasistemu poništili odluku hrvatskog suda i odlučili da Dinamo nije opljačkan već da klub duguje Mamiću koji mu je posuđivao novac. Hibrid koji u Maksimiru vrti milijarde i čija su jedina prava vrijednost, pa i knjigovodstveno, njegovi igrači, trebalo bi sada legalno rasformirati prema pravilima koje su ranije u Dinamu pisali i mijenjali sami za sebe. I kada završi ova besprizorna borba za vlast i kada se do jučer nerazdvojni klanovi međusobno istrijebe po svojim nakaradnim pravilima, Dinamo treba potpuno razmontirati i ustrojiti ga ispočetka. Treba napisati lex Dinamo jer sve drugo već odavno više nema smisla. Ono što je primjerice napisao za Hajduk svojevremeno Dragan Primorac u vidu zakona o preoblikovanju klubova, a danas se vidi koliko je bio ispred drugih. Politika mora preuzeti odgovornost jer je asistirala u rasturanju Dinama, a onda politički eliminirala samo jednog čovjeka.
Bjegunac od pravosuđa koji se naziva njegovim reformatorom i suce kupuje za cipele danas iz bunkera u Hercegovini dovikuje puno toga istinitog i to je ujedno i najveći poraz. Nema te struje koja na temeljima ovakve udruge građana ili zločinačke organizacija - odlučit će već osječki kultni sud - može graditi Dinamo kakav zaslužuje biti. I zato ovo nije Mamićev kraj, nego tek početak suočavanja s posljedicama onoga što nam je ostavio. Upozoravali smo 15 godina.
Ocito je da jedan od cenzora u VL-u strogo pazi da netko ne bi nesto napisao kontra ove placenicke kurve Redzicke! Nabijem vas na kurac sve skupa, SMRADOVI! A svoj crveni karton mozete sebi zabiti u supak!