Baš je zanimljivo kako neke teme koje se pokrenu iz Crkve ostanu gotovo bez ikakva odjeka, a radi se o ključnim i strateškim pitanjima za naciju. Čak i istog nazivnika, a to je život.
Naime, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, kao predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, prošloga je tjedna predstavio ovogodišnju poruku za Dan života koja je posvećena starim osobama, odnosno kraju ljudskog života. Da je, primjerice, bila posvećena početku života, zacijelo bi se podigla velika bura, ali kraj života kao da nikoga ne zanima. A brojke su, baš kao i kada se razgovara o početku, tj. o prekidu početka života, alarmantne.
Vijeće za obitelj i ove je godine prije nego što je sročena izjava organiziralo stručni kolokvij. Lani je bio o demografiji, a ove godine o Hrvatskoj kao naciji staraca. Obje teme su goruće. Hrvatska je, primjerice, jedna od pet najstarijih populacija u svijetu, što prijeti, kako je rekao biskup Uzinić, urušavanju cijelog sustava, počevši od zdravstvenoga, obrazovnog i mirovinskog. Članica Vijeća HBK i moderatorica kolokvija dipl. iur. Zdenka Ninić dodala je da se povećava postotak stanovništva starijeg od 65 godina te kako je pri popisu stanovništva 2011. od 65 godina bilo 17,7 posto, a sada je 18,6 posto. Demograf prof. Dražen Živić upozorio je na opasnost rastućeg trenda, jer se, primjerice, u postotku starijih osoba povećava broj onih najstarijih dobnih skupina, 85 godina i više, a projekcije kažu da će takvih stanovnika 2030 biti oko tri posto, dok ih je na popisu 2011. bilo 1,5 posto populacije. Vrtoglav je to rast!
Crkvi je očito stalo da i pitanje kraja života, a ne samo njegova početka stavi u središte pažnje. Interes javnosti je slab, jer pitanje starenja nacije nije svjetonazorsko pitanje, pa nije lakozapaljivo. Teško je, zapravo, mobilizirati i jednu i drugu stranu oko starenja, jer je očigledno da ni u samoj Crkvi nema zagriženih i organiziranih udruga, koje bi, primjerice, organizirale molitvu krunice ispred staračkih domova, slale tisuće e-majlova vladi zbog nasilja nad starcima ili činjenice da stare osobe jedine nemaju svoga pravobranitelja, a sve ostale rizične skupine ga imaju. To govori da Crkva cjelovito pristupa problematici života, koja je u Hrvatskoj alarmantna, jer prema brojkama “ulaza” i “izlaza” u život očito katastrofalno stojimo pa ćemo kao narod nestati s lica zemlje. I da se to pitanje ne može rješavati jednodimenzionalno i pogotovo ne po diktatu onih koji bi u radikaliziranju npr.pitanja početka života htjeli izvući samo neku političku korist za sebe. Crkva šalje jasnu poruku, da tko ne brine o kraju, ne brine iskreno ni o početku života. I u svim “nabrijavanjima” javnosti po tom pitanju, nakon ove poruke Vijeća za život HBK, to treba itekako imati na pameti.
Naprosto zbog istine i dugoročnog interesa hrvatskog naroda u cjelini, a ne nekih vlastitih kratkoročnih probitaka. Samo ćemo tako biti svi na dobitku. Čak i oni za koje se čini da za početak života ne mare mnogo.
>> Predrasude i isključivosti koče nas da krenemo naprijed
