Bosanac Nedžib Murtić patentirao je nuklearnu bombu, a Zvonko Zubak kupio u Bosni tvornicu eksploziva. Te su dvije vijesti prošlog tjedna u BiH gotovo istodobno odjeknule kao bomba. Javnost je nepoznatog Murtića doživjela kao velikog izumitelja, a poznatog trgovca oružjem Zubaka kao spasitelja posrnule tvornice eksploziva u Vitezu.
Tako su prodavač i izumitelj oružja za masovno uništavanje i ubijanje postali pozitivna vijest u BiH. Ništa neobično jer u svijetu ionako milijuni žive od ovoga itekako unosna biznisa. To je uvijek bila i bit će tražena roba, a svatko u utrci za naoružanjem želi imati svoje sposobne predstavnike. BiH se u tom maratonu dobro drži. Na Balkanu se barut oduvijek palio i proizvodio.
Zato, kada se pročita obrazloženje o Murtićevoj bombi, čak se može zaključiti kako je i “humanija” od dosadašnjih “nuklearki”. A i “ekološki prihvatljivija”. Kada pobije ljude i sve druge žive organizme, iza sebe ne ostavlja radijaciju. Dakle, nakon uporabe iz aviona ili raketnih bacača neće zagađivati mrtvu prirodu.
Iako je proizvodnja oružja i streljiva namijenjena nečemu potpuno drugom, kupnjom Vitezita, propalog giganta u središnjoj Bosni, Posavljak Zvonko Zubak zapravo je spasio mnoge živote. Očuvanjem i oživljavanjem stotina radnih mjesta omogućit će egzistenciju brojnim obiteljima na tom prostoru. Zubak je Vitezit platio 5,5 milijuna eura. U bivšoj državi “Slobodan Princip Seljo”, kako se tada zvala tvornica, bio je najveći te vrste u Europi. Tamo se proizvodio velik asortiman, od raketnog baruta do gospodarskog eksploziva. Zubakovi su planovi za godinu i pol opet pokrenuti proizvodnju, zaposliti 500 djelatnika i uložiti 65 milijuna eura u poduzeće koje bi trebalo proizvoditi 4000 tona baruta godišnje.
Bit će to novi poticaj razvoju namjenske industrije proizvodnje oružja u BiH, koja je danas jedna od malobrojnih koje ostvaruju odlične rezultate, a izvoz je 15 puta veći od uvoza. Lani su iz bh. tvornica isporučeni oružje i streljivo u 50-ak država svijeta. Izvezeno je više od pet milijuna komada vojne opreme vrijedne oko 120 milijuna eura. Najveći dio u Saudijsku Arabiju i Egipat. Diljem svijeta koriste se oružje i streljivo “made in BiH”. Važno je samo da ih BiH (tri naroda) ne proizvodi za vlastite potrebe. U Federaciji BiH 12 tvornica proizvodi streljivo i naoružanje. Pet ih je u privatnom vlasništvu: Pobjeda Technology, Pobjeda Rudet i AC Unity iz Goražda, Koteks iz Tešnja i Guma-co iz Bugojna. Najveće u vlasništvu Vlade FBiH su Binas iz Bugojna, BNT-TMiH iz Novog Travnika, Unis Ginex iz Goražda, Igman iz Konjica, Pretis iz Vogošće kod Sarajeva, Vitezit iz Viteza i Zrak iz Sarajeva. U drugom, srpskom dijelu države (RS-u), to su Kosmos iz Banje Luke, Tehničko-remontni zavod Bratunac i Orao iz Bijeljine.
U Novom Travniku prave se bacači, Hadžićima haubice, Goraždu puške i pištolji. U Konjicu uvelike traje serijska proizvodnja streljiva za pješačko naoružanje. Igman je među prvih pet tvrtki namjenske industrije u regiji. Mogu istodobno proizvoditi streljivo i po istočnoj (ruskoj) i po zapadnoj (NATO) varijanti. U Binasu u Bugojnu proizvode se haubice kalibra od 155 mm, dometa do 40 km. Dakle, oružje se proizvodi uglavnom na teritoriju gdje žive Bošnjaci. S druge strane, poduzeća vojne industrije u RS-u loše su privatizirana i organizirana i u njih se nije dovoljno ulagalo. Mnoga su ugašena. Nekoliko preostalih, koja rade remont i popravke, u krizi su jer nemaju izvozni kapacitet kao u FBiH. Time se stvorila neravnoteža između entiteta, koja je pomalo i neočekivana ako se zna da upravo Srbe kroz povijest prati glas “ljubitelja oružja”.
Kako god bilo, danas u proizvodnji oružja u BiH radi oko 3500 ljudi i smatra se perspektivnom granom industrije u inače sumornoj ekonomiji. Mnogi iz svijeta prepoznaju, iz različitih razloga, kako vrijedi ulagati u tu proizvodnju upravo u BiH. Primjerice, proteklog mjeseca investitori iz Turske izabrali su u lokacije u Živinicama i Konjicu za gradnju tvornica oružja.
Osim novog, BiH je “bogata” i starim naoružanjem zaostalim iz proteklog rata. Jedan dio se prodaje, drugi uništava, treći završava na “crnom tržištu”. Police su pune robe. Hoćete li metak, pušku, haubicu, tenk, transporter..., samo naručite, u “veleprodaji” ima svega. Ponuda će biti potpuna ako neka od tvornica, po receptu Nedžiba Murtića, proizvede i nuklearnu bombu.
Ne treba, ipak, puno moralizirati nad činjenicom da BiH svoj ekonomski razvoj umnogome zasniva upravo na proizvodnji oružja i streljiva. U Europi u posljednjih 65 godina nitko na svojoj koži nije tako osjetio posljedice njihove uporabe. Uostalom, oružje može biti i sredstvo obrane i odvraćanja od nasilja. Svjedočili smo tomu tijekom hladnog rata. Prije nego što je ugrijalo na Balkanu.
Ova nevjerovatna vijest me podsjeća na onaj vic. Na satu biologije nastavnik pita Muju sta se nalazi u ćeliji? a Mujo odgovori -Babo..amidža i stariji brat..