Iskustva koja Poljska ima u iskorištavanju sredstava i provedbi projekata iz Strukturnih fondova smatraju se najboljim primjerima iz prakse u srednjoj i istočnoj Europi. Danas su poljski predstavnici regionalnih, urbanih ili nacionalnih jedinica uprave često citirani te se iskustva stečena u Poljskoj ozbiljno uzimaju u obzir i u Hrvatskoj su često predmetom prihvaćanja iskušanih rješenja. U prvom programskom razdoblju, Poljaci su prošli kroz kompleksan proces reformi, osnivanja regionalnih vlada 1998. godine te izmjena pravila i propisa koji vrijede u području regionalne politike.
Osnivanjem regionalnih vlasti 1998. godine pokrenuta je nova politička dinamika između središnje vlasti i regija. Regije su u kratkom vremenu postale uspješne u lobiranju u oblikovanju (odnosno ograničavanju veličine) NUTS 2 regija što je stvorilo solidan temelj za sve daljnje poteze regija u području programiranja i provedbe EU fondova. Na taj su način regionalne vlasti, zamišljene kao funkcionalni i financijski patuljci, postale politički gorostasi u području regionalne politike. Početno nepovjerenje između središnje vlasti i regija jedno je od temeljnih karakteristika regionalne politike u Poljskoj. Na slične slučajeve nailazimo i u drugim državama srednje i istočne Europe. Na uspjeh u izboru projekata na regionalnoj razini presudne bile aktivnosti lokalnih vlasti i kompetentnost njihovih djelatnika, prethodno iskustvo u dobivanju bespovratnih sredstava, mogućnost pronalaska partnera za projekt. U manjoj mjeri su na uspjeh projekata utjecali sudjelovanje predstavnika regionalne uprave ili samouprave u regionalnim upravljačkim odborima u kojima se raspravljalo o strateškim prioritetima ulaganja iz sredstava dostupnih iz fonda. Na uspjeh izbora projekata najmanje su utjecala politička pripadnost vlasti, veličina jedinice lokalne uprave kao i veličina proračuna iste jedinice.
Ipak, Poljska je prošla kroz intenzivno razdoblje 'učenja' na greškama i iskustvima u provedbi programa i projekata. Već u početnom programskom razdoblju od 2004. do 2006. godine dionici na nacionalnoj razini radili su s ciljem čim manje apsorpcije sredstava, što je uvjetovalo odlučivanje o projektima. Ipak, iako su središnje vlasti postavile vrlo složene procedure i specifične zahtjeve koji su bili stroži od procedura Europske unije, često se događalo da sredstva dobiju projekti koji nemaju proceduralne greške. Najčešći tipovi konflikata kroz koje su prolazila tijela koja su odlučivala o tipu regionalnog ili lokalnog projekta počivala na pripadnosti zemljopisnom području, a ne na stranačkoj pripadnosti. Naime, poljske stranke na lokalnoj razini relativno su slabe, te su se poljski gradonačelnici, za razliku od ostatka Europe, povezali s lokalnim izbornim odborima prije no s nacionalnim političkim strankama. Politička pripadnost na poljskoj regionalnoj razini više utječe na mrežu prijateljskih odnosa i osobnih kontakata no zajedničke vizije razvojne politike u širem nacionalnom kontekstu. Osim toga, stranački odnosi često su povezani sa specifičnom 'teritorijalnom raspodjelom': neke stranke dominiraju selom, druge velikim gradovima tako da su teritorijalni i stranački alibiji često blisko povezani. Unatoč 'politizaciji' procesa, intenzivan proces učenja i prikupljanja iskustva utjecao je na potpunu decentralizaciju regionalne komponente europskih fondova za razdoblje 2007. – 2013. što je rezultiralo podjelom jedinstvenog operativnog plana na 16 operativnih planova. Takav ishod učinio je regije nezaobilaznim i ozbiljnim dionicima u rješavanju problema razvoja u Poljskoj.
Više informacija:
http://www.mrr.gov.pl/english/strony/default.aspx
