Prijedlog neposredno nadređenog nije mu se svidio, na što ga je odmah upozorio napomenuvši: ja sam član sindikata. Odmah su sjeli za stol i vrlo brzo riješili problem - sindikalni povjerenik, šef i naš prijatelj Nijemac zaposlen u izdavačkoj industriji, koji nam je i ispričao svoj slučaj u kontekstu teme o snazi sindikata kod nas i u EU.
Primjer je to koji oslikava različito poimanje socijalnog partnerstva od onog na koje smo se u Hrvatskoj naviknuli. Dogodio se, istina, još prije gospodarske krize koja je zadesila svijet, ali aktualne ekonomske situacije ne mijenjaju odnos snaga koji je, manje ili više, tipičan za postsocijalističke zemlje u kojima se sindikati, ali ni poslodavci nisu emancipirali u svojim društvenim ulogama. Suvislih sindikalnih akcija nije bilo devedesetih, u vrijeme najmračnijih tajkunizacija, već bi se radnici pobunili tek kad bi definitivno uvidjeli da ostaju bez posla.
Kasnijih godina sindikalni su prosvjedi bili rijetki ili na banalnim razinama, čime si sindikati nisu priskrbili veće društveno značenje niti promijenili tijek svijesti poslodavaca. Pa kako se nisu naučili nositi s uobičajenim situacijama, nisu sazreli na vrijeme, tako se i danas tri strane koje trebaju ublažavati posljedice recesije koja nas je načela - sindikati, poslodavci i država - koprcaju u jalovim pregovorima.
Foto: D. Višnjić
– Naši najveći sindikati sljednici su socijalističkih i ponašaju se prema njihovu obrascu: od države očekuju rješenje. Uz mnogo dobrih ljudi u sindikatima, nisu odgovorili vremenu ni devedesetih ni danas – ocjenjuje mr. sc. Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U zemljama srednje i istočne Europe, objašnjava, koncept je tripartitnog partnerstva iskrivljen. Sindikati savjetuju državu što da čini i očekuju od nje da ih zaštiti.
U aktualnoj situaciji sindikati trebaju biti aktivniji. Ne u smislu prosvjeda i štrajkova, za to je prošlo vrijeme. Vrijeme je za konstruktivne dogovore s jasno iznesenim prioritetima. Ako je prioritet zadržati radna mjesta, to se dogovara i pod cijenu smanjenja plaće. U krizi, kao i u ratu, jača solidarnost, ali u Hrvatskoj to ne vidim, a bez takvog pristupa problemi se neće riješiti – ustvrdio je Gotovac.
Mnogi kritičari proteklih su dana nerealnim nazivali inzistiranje sindikata na godišnjem povećanju plaća u državnim i javnim službama od šest posto dogovorenom prije tri godine. Ali istine radi, treba reći da nije riječ o tvrdoglavom inzistiranju u neskladu s vremenom, već da pregovori po toj točki pokazuju kako druga strana (država koja je u ovom slučaju i poslodavac) nije pokazala razumijevanje. Naime, na pregovorima u studenome prošle godine u sindikalnim je redovima bilo konstruktivnosti u vezi s tim pitanjem, ali uzalud.
Više pročitajte u tiskanom izdanju
