Već je poznato da je francuski pisac Michel Houellebecq u najnovijem romanu “Serotonin” predvidio pokret krajnje nepredvidljivih žutih prsluka od kojih strepi francuska politička i ekonomska elita. Da umjetnost vrlo često kroči ispred stvarnosti, s kojom se ponekad zna i stravično ispreplesti, dokazuje nam i najnoviji, možda i najsenzibilniji dosadašnji film Vinka Brešana “Koja je ovo država”.
U filmu koji još igra u hrvatskim kinima, a plod je suradnje redatelja Brešana i iznimno lucidnog i plodnog scenarista i dramatičara Mate Matišića, gledatelji tako gledaju i scenu u kojoj general Hrvatske vojske i ratni veteran Stjepan Mikić u impresivnoj interpretaciji Nikše Butijera u lovu ranjava kolegu i prijatelja.
“Trebao si pucati u vepra, a ne u mene”, poručuje mu ranjeni ratni drug kojeg glumi Goran Navojec pred kinogledateljima, i to u trenutku kada je hrvatskim javnim prostorom odjeknula vijest da je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u lovu, umjesto vepra, pogodio svog kolegu teško ga ranivši.
Naravno, između filmskog i stvarnog lovačkog ranjavanja i nema neke čvršće poveznice, ali sama činjenica da živimo u zemlji u kojoj biskupi idu u lov na veprove ipak se i bez prevelike mašte i dežurne kolumnističke zluradosti može podvesti pod pitanje “Koja je ovo država”.
Koja je ovo država, možemo se zapitati i u trenutku kada zahvaljujući medijima saznajemo da je vlak ubio vrijednog lipicanca iz državne ergele jer je grlo upravitelj koristio za jahanje svog maloljetnog sina daleko izvan granica ergele.
Koja je ovo država, možemo zapitati i u trenutku kada gledamo svog uglađenog, premda verbalno prilično nabrušenog i bahatog premijera, navodno vrhunskog i dobro odgojenog diplomata, kako u Saboru srlja na jednog opozicijskog mangupski raspoloženog zastupnika, a iz boja odlazi s kravatom koju mu je nečija snažna ruka dobrano pomakla s njezina uvriježenog mjesta.
Raskravaćeni premijer i nije neka scena koju bismo voljeli gledati u uljuđenoj državi u kojoj smo svoji na svome. Ne želimo gledati ni ratnog junaka i današnjeg ministra obrane kako potpuno izvan kontrole u parlamentu baca oko sebe provokativne makete vojnih aviona, baš kao što ne želimo da na službenim stranicama gradova koji su bili poprišta velikih ratnih stradanja i tragedija gledamo filmove u kojima se javno prokazuju maloljetnici koji još uvijek idu u školu. Ja baš i ne bih volio živjeti u zemlji u kojoj će političari tragati za ljudima koji ne ustaju dok se intonira himna, snimati ih i javno pokazivati i ponižavati!
Očito, u ovoj se zemlji živi u paralelnim stvarnostima, baš kao i u Brešanovu i Matišićevu filmu pa je njegovo pojavljivanje baš u ovom trenutku utoliko dragocjenije. No jasna je i pojava da država sve oštrije i nervoznije reagira na svaku, pa i najbenigniju pojavu satire, i to čak i kod osvjedočenih satiričara, što sasvim sigurno nije nikakva slučajnost.
Nešto se opasno valja iza brda pa ne čudi da ljudi sve češće postaju mete umjesto veprova.
VIDEO Pogledajte urnebesnu Pervanovu sinkronizaciju o 'slučaju avioni'
kako je ovaj D(e)rk pomješao jabuke, kruške i šljive a sve u cilju da nam ogadi našu vlastitu domovinu, pa kakva ona god bila. A sve u cilju tog jednog jadnog KLIKA.