Kada bi danas anketirali ljude pitanjem gdje se krije najveća opasnost za čovječanstvo, vjerojatno bi jedan od najčešćih odgovora bio u ratovima. Uostalom, ljudi stalno pričaju i polemiziraju o ratovima, pobjednicima i poraženima, nevinim žrtvama rata, ratnim spomenicima, medaljama časti (ili nečasti), ratnim suđenjima i ratnim zločinima, masovnim logorima i masovnim egzekucijama, masovnim grobnicama, ratnim profiterima, ratnim junacima, oružju, špijunima...
Oko ratova se isplela čitava industrija profita koji živi od najelementarnijih ljudskih emocija kao što su to strahovi, osjećaj gubitka, patnje, poniženja, ponosa... Tema je bezbroj, baš kao i povoda. Ratovi se rijetko kada završavaju, a ratne nesreće se u pravilu prenose iz generacije u generaciju opterećujući uvijek iznova novorođene ljudske jedinke svojim zlokobnim dahom.
Svi oni koji misle da se najveća nesreća i najveća opasnost po nesavršeni ljudski rod krije u ratovima, treba uputiti na knjigu britanske znanstvene novinarke Laure Spinney “Blijedi jahač” koji je objavio VBZ u prijevodu Petra Vujačića.
Riječ je o knjizi koja progovara o tome kako je španjolska gripa 1918. godine promijenila svijet. I kako je temeljito i dalekosežno kosila ljudski rod uspješnije i brže od bilo kojeg rata u ljudskoj povijesti. Laura Sppiney svoju knjigu simbolično započinje abdikacijom njemačkog cara Wilhelma 9. studenog 1918. godine, kada je na pariškim ulicama zavladalo slavlje i kada je u jednom pariškom stanu umirao francuski pjesnik Guillaume Apollinaire.
Iako je bio dragovoljac Prvog svjetskog rata koji je preživio ranjavanje šrapnelom u glavu i bušenje lubanje, umro je sa samo trideset i osam godina od španjolske gripe. Sprovod mu je bio dva dana nakon potpisivanja primirja, a pogrebna povorka susrela se s povorkama ljudi koji su slavili pobjednu u Prvom svjetskom ratu. Statistika koju iznosi Laura Sppiney je neumoljiva. Španjolska gripa zarazila je svakog trećeg stanovnika Zemlje, dakle oko 500 milijuna ljudi. Od ožujka 1918., kada se španjolska gripa pojavila, pa do ožujka 1920. kada je zabilježena njena posljednja žrtva, od te je počasti poginulo između pedeset i sto milijuna ljudi. Točan podatak očito nije dokučila niti britanska novinarka.
U Prvom svjetskom ratu poginulo je 17 milijuna ljudi, a u drugom čak njih šezdeset milijuna. Španjolska gripa bila je ubitačnija od tih ratova, zaključuje Laura Spinney, zapitavši se pri tome zašto su je ljudi tako brzo zaboravili? I zašto više i sustavnije ne razmišljaju o zdravlju i zdravstvenim problemima? Uostalom, pitanje zdravlja je pitanje života ili smrti, dakle pitanje kojim se od svojih početaka bavi cjelokupna umjetnost, ali i cjelokupno čovječanstvo. Stoga se treba bojati ratova i raspravljati o njima, ali ne zanemarujući pitanja bolesti i zdravlja. Ministar zdravlja uvijek mora biti važniji od ministra obrane.
VIDEO Domovinski rat - Krvavi Uskrs 1991.:
