Bivši načelnik policije u Valpovu Zlatko Štulac smijenjen je s te dužnosti temeljem sigurnosne provjere u kojoj nije dobio prolaznu ocjenu. Međutim, ni u upravnosudskom postupku nije dobio na uvid izvješće o rezultatima sigurnosne provjere, niti je doznao barem razloge zbog kojih nije mogao dobiti sigurnosni certifikat.
Čak je i pravilnik na koji su se sudovi pozvali tajan! Takav pristup obrazložen je potrebom za zaštitom tajnih podataka. Ustavni je sud takvo ograničenje mogućnosti uvida u dokaze, i kad se to radi u interesu nacionalne sigurnosti, ocijenio preširokim jer onemogućuje podnositelju ustavne tužbe da učinkovito i stvarno osporava zakonitost rješenja koje je pobijao u upravnom sporu.
Sud mu uskratio dokaze
Stoga je usvojena ustavna tužba te su ukinute presude upravnih sudova koji će u ponovljenom postupku morati voditi računa o načelima kontradiktornosti i postupovne jednakosti stranaka te konkretnije obrazložiti ona ograničenja koja su stvarno nužna radi zaštite javnih interesa.
Štulac je u listopadu 2012., u mandatu ministra Ranka Ostojića, bio jedan od 179 imenovanih načelnika policijskih postaja. MUP je u kolovozu 2013. zatražio od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske uvjerenje o sigurnosnoj provjeri za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti “vrlo tajno”. Temeljem proslijeđenog zahtjeva SOA je obavila najrigorozniju sigurnosnu provjeru 1. stupnja tajnosti te u lipnju 2014. podnijela “povjerljivo” izvješće. Štulac to izvješće nije dobio, a Ured je u travnju 2015. odbio izdati sigurnosni certifikat uz obrazloženje kako je Štulac neistinito naveo podatke u upitniku za sigurnosnu provjeru, što predstavlja sigurnosnu zapreku, ali i da su kod njega utvrđene i činjenice iz članka 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere. “Konkretni razlozi zbog kojih nije usvojen zahtjev za izdavanje uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri imenovanom pobliže se ne obrazlažu radi zaštite klasificiranih podataka na kojima se razlozi temelje, a vlasnik kojih podataka nije Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost”, obrazloženo je u odluci. U postupku pred Upravnim sudom u Osijeku Ured VNS-a ponudio je veći broj dokumenata u prilog zakonitosti svoje odluke, ali od kojih je Štulac imao uvid u samo jedan – osporavano rješenje s dostavnicom koje je i sam podnio uz tužbu. Sve te dokumente na uvid je dobio samo sud, a ne Štulac i njegov odvjetnik Stjepko Medved. Isključivo je sud dobio na uvid i izvješće o rezultatima sigurnosne provjere kao i Kriterije za izdavanje Certifikata za pristup klasificiranim podacima.
Provjeravao ga, a posvađani
Za sudske rasprave Štulac je upozoravao na nezakonitosti te je ustvrdio i da se sporno rješenje temelji na “subjektivnom stavu osobe koja je vršila sigurnosnu provjeru”, a s kojom je posvađan. Službenik Ureda te je navode negirao te ustvrdio da rezultati sigurnosne provjere nisu utjecali na njegovu smjenu te da nemaju nikakve veze s upravnim sporom, kao i da subjektivni stavovi osobe koja je provodila sigurnosnu provjeru nemaju utjecaja na zakonitost rješenja jer mišljenje SOA-e nije obvezujuće i temelji se na objektivnim činjenicama. I sud je zaključio kako postoje propisane sigurnosne zapreke za izdavanje certifikata te da se uskrata dokumentacije i detaljnijeg obrazloženja temelji na Zakonu o tajnosti podataka i Zakonu o informacijskoj sigurnosti. I Visoki je upravni sud potvrdio ta stajališta. Ustavni je sud u punom sastavu zaključio, pozivajući se i na odluke Europskog suda za ljudska prava, kako je Štulcu povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čiji je sastavni dio i poštovanje prava na kontradiktorni sudski postupak. Dok su sud i druga strana imali uvid u sigurnosno izvješće i drugu dokumentaciju, Štulac to nije vidio. Zašto ako je jedan od razloga upitnik koji je sam ispunio, a i sud se poziva na odredbu iz Pravilnika koji nije objavljen.
