Povijest ekonomije pokazuje da su epidemije veliki izjednačitelji. Najcitiraniji primjer s najviše podataka je crna smrt, kuga, koja je Europu pogodila sredinom 14. stoljeća. U nekim područjima, kuga je ubila više od trećine populacije.
Ali, smanjujući populaciju, kuga je prorijedila radništvo, povećala nadnice, ublažila nejednakosti i izazvala institucionalne promjene koje su – prema ekonomskim povjesničarima G. Alfanu, M. Fochesatu i S. Bowlesu – ostavile dugoročne posljedice na europski ekonomski rast.
VIDEO: Znanstvenik Ivan Đikić o pandemiji i situaciji s koronavirusom
Prema tim autorima, rastuću snagu radništva na jugu Europe kontrolirali su lokalni veleposjednici ograničavanjem njihova kretanja i drugim ekonomskim prisilama. Suprotno tome, u sjevernoj Europi, gdje feudalne institucije nisu bile toliko jake, kuga je stvorila uvjete za slobodniji i skuplji rad, što je omogućilo tehnološki napredak i kasnije industrijsku revoluciju.
Statistička diskriminacija
U samo malo više od tri mjeseca otkad se pojavio, koronavirus je promijenio svjetsku ekonomiju. Mnoge promjene bit će privremene ako se epidemija počne brzo smanjivati i potpuno nestane. Ako se to ne dogodi brzo, neke će promjene postati trajne. No, baš kao svaki ekstremni događaj, epidemije iznenada osvijetle određene socijalne fenomene kojih smo obično mutno svjesni, ali ih često ignoriramo ili nam je draže uopće ne razmišljati o njima.
Razmotrimo pitanje državljanstva i “statističke diskriminacije”. Do prije otprilike godinu dana, putnici koji su dolazili u Veliku Britaniju javljali su se na brzi šalter ako su državljani Britanije ili neke druge zemlje članice Europske unije – ili su čekali u mnogo duljem redu ako su bili iz bilo koje druge države. Činilo se da takvo razlikovanje ima smisla jer je kretanje radnika unutar EU slobodno. Međutim, pravila su se promijenila pa su sad brzi šalteri, osim za državljane Velike Britanije i EU, namijenjeni i državljanima SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Japana, Singapura i Južne Koreje.
Na prvi pogled, to je baš iznenađujući skup država koji se ne podudara ni s jednim političkim entitetom ili kriterijem. Ne postoji politička organizacija koja uključuje sve te zemlje i samo te zemlje. Odluka o tome čiji će državljani biti brzo obrađeni očito je zasnovana na kriteriju dohotka (BDP po stanovniku) i maloj vjerojatnosti da će građani iz tih zemalja pokušati naći posao ili ostati ilegalno u Britaniji. Takva se odluka temelji na “statističkoj diskriminaciji”: pripadnike drugih nacionalnosti provjerava se temeljitije, ne zato što su možda sumnjiviji, nego zato što su dio grupe za čije se pripadnike podrazumijeva da su “sumnjivi”.
Oni kojima takva regulacija koristi ne razmišljaju puno o tome - posebno ne Europljani koji su navikli, zahvaljujući Schengenskom sporazumu, putovati između zemalja bez dokumenata, a i drugdje u svijetu uglavnom bez viza, i svuda ih primaju (zahvaljujući njihovom visokom dohotku) raširenih ruku. Kao što Zygmunt Bauman tvrdi, pravo na putovanje postalo je luksuzna roba. Provedete li godine ne suočavajući se ni s kakvim preprekama dok putujete, bit ćete skloni pretpostavci da je to normalno i da to treba trajati zauvijek. Također, jedva biste se sjetili drugih ili biste pretpostavili da su prepreke u putovanju njihova nesretna, ali i neizbježna situacija.
Nakon izbijanja virusa, SAD je prekinuo ili smanjio zračni promet u neke zemlje u kojima se zaraza proširila i sastavio posebne liste putnika iz Kine, Sjeverne Koreje i Italije, nalažući im izolaciju tijekom dva tjedna: “Ne vozite se javnim prijevozom, taksijima, ne dijelite vožnju. Izbjegavajte napučena mjesta (takva kao što su trgovinski centri i kinodvorane) i općenito ograničite svoje aktivnosti u javnosti”, glasilo je priopćenje. Organizatori konferencije u Washingtonu kojoj sam i sam trebao prisustvovati, koja se održavala prije nekoliko dana, poslali su 24 sata prije početka poruku: “Molimo svakog sudionika koji je u posljednjih 14 dana posjetio jednu od zemalja za koje vrijedi CDC Level 3 (upozorenje razine 3), trenutačno su to Kina, Iran, Italija i Japan… da se suzdrže od sudjelovanja u bilo kojem sastanku. Slična pravila Izrael je još nedavnije proširio na građane Francuske, Njemačke, Španjolske, Austrije i Švicarske.
Video: Kako pravilno oprati ruke i zaštititi se od virusne i bakterijske infekcije?
Kina i Iran tako su često na crnoj listi SAD-a da se čini kako američka administracija koristi i najmanju priliku da na nju uvrsti te dvije zemlje. Ali Južna Koreja i, što je još neobičnije, Italija bile su iznenađenje. Neki moji talijanski prijatelji, ili ljudi koji su upravo stigli iz Italije, izrazili su nevjericu prema takvoj “statističkoj diskriminaciji”. Odjednom su se priključili listi državljana onih zemalja koje su “statistički diskriminirane” s vremena na vrijeme, ili gotovo uvijek, kao što je slučaj s Afrikancima kad putuju gotovo bilo kamo u svijetu.
Gubitak milosti uvijek je šok, i u pokušaju da se vratimo u milost, nameću se pitanja o opravdanosti statističkih diskriminacija u drugim slučajevima. “Zaustavi i pretresi” jedna je takva politika koju je svojedobno uveo gradonačelnik Michael Bloomberg u New Yorku.
Politika “zaustavi i pretresi” temeljila se na rasnom profiliranju. Logika je ista kao u slučaju granične kontrole u Velikoj Britaniji: postotak zločina koje su počinili Afroamerikanci statistički je znatno viši od njihova udjela u newyorškoj populaciji. Dakle, uvedimo politiku zaustavljanja i provjeravanja Afroamerikanaca češće nego drugih stanovnika New Yorka.
Pogođeni i privilegirani
Očito je da tri spomenute politike – granična kontrola, ograničenja povezana s koronavirusom i mjera “zaustavi i pretresi” – dijele istu ideju. Prva i treća usmjerene su protiv siromašnijih građana. Druga, u načelu, pogađa sve jednako i ovisi o tome gdje je virus posebno virulentan. Upravo je primjena politike ograničenja na ljude koji u pravilu nisu podvrgnuti statističkoj diskriminaciji uzrok šoka.
Virus nas je sve stavio u istu ravninu i natjerao neke od nas da razmislimo o općenitoj opravdanosti i vrijednosti politika koje koriste statističke informacije o cijelim nacijama i drugim ciljanim grupama.
Politike “statističke diskriminacije” trenutačno su nezamjenjive: štede vrijeme vlastima (kao u slučaju graničnih kontrola), navodno vode prema smanjivanju kriminala (iako je pomak u New Yorku zapravo donijelo raspoređivanje policijskih snaga) ili umanjuju (nadamo se) širenje virusa kakav je korona. Ipak, trebamo razmisliti o moralnom opravdanju takvih politika koje individualnu odgovornost zamjenjuju kolektivnom – ili čak nameću implicitnu kolektivnu krivnju.
(Članak je prvi put objavljen na Social Europe, https://www.socialeurope.eu/a-great-equaliser)
Ako sumnjate da imate koronavirus ne idite izravno u bolnicu nego nazovite svog liječnika ili dežurnog epidemiologa na brojeve u svojoj županiji:
Tema: Koronavirus
