Neki ljudi i pojave izazivaju zazor. Ali, što je zazor? Premda sam tu
riječ mnogo puta čuo, pročitao i sam izgovorio, nisam bio načisto
njezinim značenjem.
U rječnicima se zazor tumači kao gnušanje, gađenje, odvratnost.
Zazirati znači osjećati odbojnost, gadljivost prema komu ili čemu,
ustručavati se, prezati, ne pouzdavati se u koga ili što i zbog toga
osjećati nelagodu, strah, pa i stid. Zazoran se u nekim rječnicima
tumači i s pomoću riječi prezriv i poročan.
Nisu mi pomogli rječnici, nije mi pomoglo iskustvo: da napokon shvatim
što je zazor, pomogla mi je ideja koja upravo ovih dana izazva
vulkansku provalu zazora.
Rođena je u glavi građevinskog poduzetnik. Ništa spektakularno, ni
revolucionarno. Čovjek je jednostavno smislio da u zagrebačkom Donjem
gradu, unutar bloka zgrada između Cvjetnog trga i Gundulićeve ulice,
podigne "kristalnu" građevinu i tako trulež, smrad i nered koji tu
danas vladaju pretvori u raskošno, privlačno i ugodno mjesto za
boravak. U novom bi prostoru bili dućani s biranom (i skupom) robom,
kina, kavane, luksuzni uredi i stanovi, dragocjena parkirališta i
štošta drugo što inače nije nikakva rijetkost u lijepim
srednjoeuropskim gradovima koji drže do sebe i do svojih građana.
Ne moramo svi stanovati pod kristalnim krovom, ali svi imamo pravo na
ambiciozan grad koji ne živi po mjeri davno izgrađenih, naravno i
bespravnih, gradskih šupa, nego po mjeri smionih građevina koje bude
apetit za život. Zašto Zagreb ne bi imao ono što ima Beč, Pešta, Prag,
Salzburg ili, barem, Graz? Zar se po divotu uvijek nekamo mora
putovati? Zašto se gradu ne bismo mogli diviti i kad okrenemo leđa
Cvjetnom trgu?
I sad, molim vas, takva zamisao u Hrvatskoj izaziva zazor! Istina, ne
zazire se toliko od same ideje o dobrodošloj operaciji na onemoćalom
gradskom srcu, koliko se zazire od njezina inicijatora i izvoditelja.
Jer, on je, zamislite, privatnik! On to radi zbog novca, njegove će
prostore kupovati imućni ljudi i bogate tvrtke, a on će na svemu dobro
zaraditi! Privatnik nam gradi grad i privatnik se na tome bogati!
A to se nikako ne smije dopustiti, jer... Tu se argumentacija
protivnika projekta prekida, jer kad se ne bi prekinula, vidjelo bi se
da ti protivnici najviše zaziru od novog društvenog stanja. Od stanja u
kojem je, užasa li, normalno da velike gradske projekte izvode oni koji
su u bivšem poretku služili kao strašila - privatni poduzetnici!
Otpor ideji o zagrebačkoj interpolaciji, dakle, krajnje je retrogradan
čin i kao takav može izazvati (i naučiti nas što je) duboki zazor, a to
znači gnušanje, gađenje, odvratnost, odbojnost, nelagodu, strah, pa i
stid.
GOST SURADNIK Zašto Zagreb ne bi imao ono što ima Beč, Pešta, Prag, Salzburg ili, barem, Graz? Zar se po divotu uvijek nekamo mora putovati?
