Diljem Europe i pripadajućeg joj Otoka upravo traju dani velikih naslova. Njemački magazin Der Spiegel na naslovnici u bojama britanske zastave donosi dvojezični naslov: “Please don’t go! Bitte geht nicht!” (Molimo vas, ne idite!). Britanski tabloid The Sun apelira na svoje milijunsko čitateljstvo: “BeLEAVE in Britain”. Vjerujte u Britaniju, s igrom riječi u kojoj strši poziv na izlazak iz Europske unije, a ako nekom slučajno nije jasno, tu je i podnaslov: “Glasajte 23. lipnja za izlazak iz EU”. Građani Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u četvrtak na referendumu odlučuju o ostanku ili izlasku iz EU, a ulozi na tom povijesnom referendumu iznimno su visoki. Nikad nitko nije izašao iz članstva EU. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk strahuje da bi Brexit, kako se u žargonu naziva izlazak Britanije iz EU, “mogao označiti početak rušenja ne samo EU nego i zapadne političke civilizacije u cijelosti”. Urednički komentar u njemačkom Der Spiegelu upozorava da je na kocki budućnost cijelog Zapada. No, utjecajni tabloid The Sun poziva na izlazak iz EU dramatičnim riječima “Moramo se osloboditi diktatorskog Bruxellesa”.
– EU je jednostavno ogromna prevara u kojoj elite i velika korporativna klasa kuhaju stvari na način koji smatram antidemokratskim – kaže Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona i predvodnik referendumske kampanje za izlazak. Johnson je član vladajuće Konzervativne stranke. Predsjednik te stranke i premijer David Cameron na suprotnoj je strani, predvodi kampanju za ostanak u Uniji koju je, smatra, upravo reformirao tako da ubuduće njegova zemlja kao članica uživa još više pogodnosti i zaštite svojih posebnih interesa. No, ankete pokazuju da su zagovornici izlaska u prednosti s 46 posto, znatno ispred zagovornika ostanka koji su na 39 posto (15 posto anketiranih nije znalo odgovoriti kako bi glasalo; radi se o anketi YouGova objavljenoj u utorak 14. lipnja). Što bi se dogodilo nakon referendumske odluke o izlasku?
Arogantni eurofili
Britansko ministarstvo financija, Treasury, predviđa da bi se dugoročno, do 2030., britanski BDP smanjio za 6 posto jer bi zemlja izgubila pristup jedinstvenom tržištu EU koji proizlazi iz punopravnog članstva. Preračunato, svako britansko kućanstvo bilo bi uskraćeno za oko 40 tisuća kuna godišnje. U kratkoročnoj kalkulaciji, u prognozi koja se odnosi na godinu dana nakon Brexita, Treasury ima dva scenarija. Prvi, blaži, kaže da će BDP pasti 3,6 posto, funta izgubiti 12 posto vrijednosti, a nezaposlenost se povećati za 520.000. Drugi, nepovoljniji, kaže da će BDP pasti za 6 posto, funta za 15 posto, a nezaposlenost narasti za 820.000. Zagovornici izlaska odmahuju rukom i optužuju drugu stranu da vodi kampanju straha, u kojoj najcrnjim brojkama i scenarijima želi uplašiti birače kako bi ih odvratila od glasanja za izlazak iz EU. “Korporativni establišment, arogantni eurofili i strane banke, koji su u kampanji za ostanak, žele da budemo uplašeni od mogućnosti života izvan EU”, piše The Sun. Zagovornici izlaska tvrde da bi Velika Britanija vratila puni suverenitet, obnovila svoju demokraciju, bila sposobna kontrolirati tko se smije a tko ne smije doseliti, a nadaju se da u slučaju izlaska iz članstva u Uniji ipak ne bi izgubila slobodan pristup jedinstvenom tržištu EU. Švicarska i Norveška imaju pristup tom tržištu iako nisu članice Unije, no mnogi upozoravaju da Velika Britanija ne bi mogla slijediti takav primjer.
– To ne bi funkcioniralo – rekao je njemački ministar financija Wolfgang Schäuble.
– To bi zahtijevalo da Velika Britanija poštuje pravila kluba iz kojeg želi izaći. Ako većina Britanaca odabere Brexit, bila bi to odluka protiv jedinstvenog tržišta. Unutra je unutra. Vani je vani – dodao je Schäuble. Zagovornici Brexita nadaju se da bi Velika Britanija mogla ubrzano sklopiti povoljne sporazume o slobodnoj trgovini sa SAD-om, Kanadom, moćnim azijskim i južnoameričkim zemljama. No, američki predsjednik Barack Obama jasno je poručio Britancima da bi, u slučaju izlaska iz EU, u očima Washingtona pali u drugi plan.
– Možda bi negdje u budućnosti bio postignut američko-britanski sporazum o slobodnoj trgovini, ali to se neće dogoditi u skoroj budućnosti jer smo mi usredotočeni na pregovore s velikim blokom, s EU. Ujedinjeno Kraljevstvo bit će na kraju kolone – rekao je Obama kad je potkraj travnja posjetio London. Predvodnik kampanje za izlazak Boris Johnson pokušao je umanjiti značaj tog prijateljskog upozorenja iz Washingtona prilično prljavim napadom na Obamu osobno: insinuirao je da Obama, s obzirom na to da mu je otac bio Kenijac, mrzi Veliku Britaniju i na nju gleda kroz prizmu kolonijalizma. Johnson je, inače, tijekom kampanje iznio još jedan skandalozni salto mortale usporedivši EU s Hitlerovom Njemačkom: EU, kaže, pokušava isto što i Hitler, samo drugim sredstvima, a to je imati cijelu Europu pod jednom vlašću. Nakon komentara o Obami, Johnson je kritiziran kao rasist, a nakon komentara o Hitleru i EU, optužen je da je postao iracionalan, degutantan i da pati od “političke amnezije”. Ali Johnson je i dalje jedan od najpopularnijih britanskih konzervativaca koji, u slučaju izglasavanja Brexita, ima šanse preuzeti stranku i vlast. Brexit bi mogao dovesti do raspada Europske unije, ali i do raspada samog Ujedinjenog Kraljevstva jer bi Škotska, koja je većinom proeuropski raspoložena, mogla ponovo tražiti nezavisnost na krilima argumenta da Škoti žele ostati u EU i izaći iz UK. Kako bi Brexit mogao dovesti do raspada EU? Nitko ne zna precizno, svi samo nagađaju, ali većina se slaže da bi europski projekt pretrpio snažan udarac. Velika Britanija ne bi izašla iz članstva odmah u petak, 24. lipnja, već bi se izlazak odvijao po nekoj proceduri.
Panika zbog ishoda
Dosad nikad korišteni članak 50. Lisabonskog ugovora, koji regulira izlazak neke države iz Unije, govori o roku od dvije godine tijekom kojeg se pregovara o detaljima izlaska. Ali kontrolu nad tom procedurom opet bi imao EU, u većoj mjeri nego UK. No, nema sumnje da bi već u petak, u slučaju da referendum završi pobjedom onih koji žele Brexit, ostali u EU bili zaokupljeni izvanrednim sastancima i kontrolom štete.
– EU bi u tom slučaju morao smisliti vjerodostojnu strategiju. Kako bi izbjegli postupnu dezintegraciju EU, politički lideri morali bi osnažiti atraktivnost Unije i, posebno, francusko-njemačkog savezništva – smatra Guntram Wolff, direktor uglednog bruxelleskog think-tank instituta Bruegel. Niz zemalja u kojima raste popularnost političara koji se protive EU, od Nizozemske i Danske preko Francuske do Mađarske i Poljske, moglo bi se naći u potpuno novim političkim turbulencijama. Valutna tržišta, koja dosad nisu uračunavala mogućnost izlaska Velike Britanije, mogla bi iskusiti svojevrsni krah, praćen agresivnim intervencijama središnjih banaka. U londonskom Cityju mogla bi nastati panika zbog pomisli da će Brexit, kako god se bude odvijao u dvije godine koje slijede, dovesti do gubitka posla za mnoge financijske institucije u Cityju koje se sada oslanjaju na slobodan pristup jedinstvenom tržištu EUa. Izglasaju li Britanci izlazak, rastanak Velike Britanije od Europe lako bi se mogao pretvoriti u jedan od najkompliciranijih i najskupljih razvoda u povijesti.
