Rešetke i zidove lepoglavske kaznionice, posve neočekivano, Tihomir
Orešković, osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina nad
civilima, početkom listopada zamijenio je privremenom slobodom. Naime,
zbog ozbiljnih zdravstvenih problema te operativnih zahvata koji se ne
mogu obaviti u Bolnici za osobe lišene slobode, Orešković je pušten na
privremeni prekid kazne, i to na četiri mjeseca.
Vrijeme koje bude proveo izvan zidina hrvatskog Alcatraza neće mu se
uračunati u izdržavanje kaznu. Drugim riječima, kad se vrati u
Lepoglavu, na njegovu 15-godišnju kaznu zatvora dodat će se četiri
mjeseca koja će provesti u bolnici. Usto, troškove svoga liječenja
izvan zatvorskog sustava snosit će sam.
Umro u BOLS-u
Za razliku od njega, priliku da se liječi izvan zidova zatvorske
bolnice nije dobio Munib Suljić, koji je također bio pravomoćno osuđen
zbog ratnog zločina na 12 godina. U trenutku kada je uhićen u
Nizozemskoj, Suljić je već bio smrtno bolestan, a u javnosti se čak
nagađalo da je smrtonosna bolest i bila jedan od razloga njegove
dobrovoljne predaje nakon višemjesečnog bijega. Nakon što je izručen
Hrvatskoj, umjesto u zatvor, zbog teškog zdravstvenog stanja prevezen
je u BOLS. Iako se razmatrala mogućnost da ga se optusti na kućno
liječenje, to se ipak nije dogodilo – smrt je bila brža.
Smrt je bila brža i u slučaju Ivana Klišanića, monstruma iz
Rakova Potoka, koji je prije godinu dana također umro u BOLS-u. Iako je
i on bio smrtno bolestan, u njegovu slučaju liječenje izvan strogo
čuvanih zatvorskih zidina vjerojatno nije dolazilo u obzir. Naime,
riječ je bila o višestruko osuđivanoj osobi, koja je većinu života
provela po zatvorima te čiji je psihoprofil, kao i monstruoznost
počinjenih djela, bila jednostavno zastrašujuća.
Iako se hrvatski zatvorski sustav temelji na individaualizaciji
izdržavanja kazne te humanu pristupu osuđenicima, ipak je pitanje zašto
neki osuđenici imaju pravo na privremeni prekid kazne, a drugi ne. U
Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa kažu da je prekid
kazne nešto što je određeno zakonom, koji točno definira kada se takva
odluka može donijeti, a kada ne. Razlog za privremeni prekid kazne,
osim bolesti, može biti i neka iznimno teška obiteljska situacija
osuđenika, a odluku hoće li netko biti privremeno pušten na slobodu ili
ne donosi sudac izvršenja.
Drugim riječima, osoba kojoj se osuđenici obraćaju sa svojim problemima
i zamolbama. Kada je u pitanju zdravstveno stanje zatvorenika, sudac
izvršenja odluku donosi u konzultaciji s liječnicima, a na vanjsko
liječenje osuđenik može biti privremeno pušten ako oboli od teške
akutne bolesti ili ako mu se kronična bolest pogorša te se ne može
liječiti u zatvorskim uvjetima. Od početka ove godine na privremeni
prekid kazne pušteno je 57 osoba, a 36 ih je među njima pušteno upravo
zbog ozbiljnih zdrastvenih problema, koji se nisu mogli riješiti u
zatvorskim ambulantama ili u BOLS-u.
Kontrola osuđenika
No, ma koliko ovakav pristup osuđenicima bio human, ipak ne treba
zaboraviti da je riječ o osobama koje su zbog ovog ili onog razloga
završile iza rešetaka. I baš zbog toga takve osobe moraju biti pod
nekom vrstom nadzora jer se i prečesto događalo da osuđenici koji su,
primjerice, pušteni na slobodan vikend tu pogodnost iskoriste za
počinjenje novih kaznenih djela. Stoga se o privremenom izlasku
zatvorenika na slobodu izvještavaju i mjerodavna policijska uprava i
centar za socijalnu skrb.
Upravo su policajci i socijalni radnici ti koji su dužni izvijestiti
suca izvršenja o svemu zbog čega bi se rješenje o privremenom prekidu
kazne moglo opozvati. Pa tako, primjerice, netko tko je uspio prevariti
i liječnike i suce te se bolničkim liječenjem koristio za neke druge
aktivnosti, po kratakom postupku, može biti vraćen iza rešetaka. No
funkcionira li takav nadzor i u stvarnosti, teško je reći jer javnost
za takve stvari dozna u pravilu tek kada se dogodi nešto u što su
umiješeni oni kojima je mjesto iza rešetaka, a ne na slobodi.
Tihomir Orešković je izašao na slobodu, ali zbog liječenja i operacije