Kada nije spavao, igrao bi videoigre. One nasilne bile su mu
omiljene. Za računalom je sjedio više od deset sati na dan. U školu
nije išao tjednima. Na kraju je pao i razred. Jer baš ništa mu nije
bilo važnije od prelaska na novu razinu.
Oca nikad nije bilo
Izgubio je kontakt sa stvarnim svijetom. S ocem, s kojim je živio, nije
komunicirao jer ga nikada kod kuće nije niti bilo. Otuđio se od
prijatelja. Jedini svijet koji je za njega postojao bio je onaj
virtualni. Postao je ovisnik. Liječenje je bilo teško – psihoterapija,
obiteljska terapija, ali i antidepresivi kojima je liječio nesanicu i
nalete bijesa. No uspio je. Ovaj se slučaj nije dogodio u Koreji ili
Japanu.
Ovisnik o nasilnim videoigrama 13-godišnji je Zagrepčanin koji se
lani od svog “poroka” liječio u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i
mladež u Zagrebu.
I nije bio jedini. Svake godine zbog iste ovisnosti u Hrvatskoj se
evidentira 15-ak đaka, najčešće u dobi od 11 do 14 godina. No pravih je
ovisnika, vjeruje Neda Grgić, ravnateljica Psihijatrijske bolnice, još
više.
– Problem je što mnogi roditelji pretjerano igranje videoigara još
uvijek ne smatraju problemom pa svoju djecu i ne dovode na liječenje. K
nama stignu kada popuste u školi, kada postanu agresivni ili depresivni
pa roditeljima ili razrednicima nije jasno što se događa. Zbog toga
ovisnike o videoigrama otkrivamo slučajno – kaže N. Grgić.
Ono što posebno zabrinjava jest podatak da ovisnost o videoigrama ide s
drugim poremećajima, najčešće socijalnog ponašanja, da je riječ o djeci
koja se ne mogu dokazati ili hiperaktivnoj djeci.
– Igranjem videoigara lako gube kontakt sa stvarnošću. Od gubitnika postaju
veliki heroji u svojim glavama. Sve im ide od ruke, kao od šale ubijaju
virtualne neprijatelje, prelaze jednu razinu za drugom, skupljaju
bodove... I tako satima, bez nadzora – objašnjava N. Grgić.
Alarm za roditelje
Što su sve djeca koja stvarni svijet zamijene virtualnim spremna
učiniti, teško je reći. Prošlotjedni krvavi pohod njemačkog učenika,
ljubitelja videoigara, iza kojeg je ostalo 13 žrtava, na neki je način
alarm roditeljima čija djeca pola dana provedu u virtualnoj igri.
kako prepoznati ovisnika o video igrama?
Ako vam dijete ima jaku želju za igranjem kompjutorskih igara i ako ne može kontrolirati svoju želju za igranjem, u kući vjerojatno imate ovisnika. Ako vam je dijete nervozno kada mu pokušate ograničiti igranje na računalu, samo je dodatni signal. Simptomi ovisnosti su i markiranje nastave, školski neuspjeh, kašnjenje na prve sate...
'Krvave ige'
1. World of Warcraft jedna je od najomiljenijih nasilnih videoigara
među hrvatskim učenicima
2. Killzone 2 također je popularna igra u Hrvatskoj
3. Call of Duty: World at war još je jedna u nizu nasilnih i popularnih
igara kod nas
4. Grand theft auto jedna je od najkrvavijih videoigara. Izrazito je
popularna, ali i vrlo zahtjevna
5. Carmageddon i Dead Rising dvije su videoigre jako tražene među
svim hrvatskim ljubiteljima krvavih igara