Nakon parlamentarnih izbora krajem 2015. godine nastupili su crni dani za civilni sektor u Hrvatskoj. Nevladine organizacije, posebno one koje su prepoznate kao dio lijevo-liberalnog miljea vrlo su se brzo našle na meti ministara iz Vlade Tihomira Oreškovića, prve koju su sastavili Most i HDZ. HDZ je u to vrijeme pod vodstvom Tomislava Karamarka ideološki značajno skrenuo udesno pa okršaji između tadašnjeg HDZ-ova ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i mahom lijevo orijentiranih neprofitnih medija nikoga nisu posebno iznenadili.
Neprofitnim medijima u tom je razdoblju potpuno ukinuta financijska potpora države pa su se bili prisiljeni okrenuti građanima i preživljavati uz pomoć masovnog prikupljanja novca (crowfunding). Tračak nade pojavio se s dolaskom proeuropski orijentiranog Andreja Plenkovića, no ubrzo je uslijedio hladan tuš jer se pokazalo da Plenkovićeva Vlada nastavlja stopama svojih prethodnika. Ne samo da neprofitni mediji nisu bolje prošli s novom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek, koja bez jasnog razloga odugovlači s raspisivanjem natječaja na temelju kojih bi ti mediji mogli povući određeni novac iz fondova Europske unije nego je i cijeli civilni sektor ostao uskraćen za ključni dokument koji bi trebao osigurati pretpostavke za njegov razvoj.
Riječ je o Nacionalnoj strategiji stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, dokumentu koji bi trebao pokazati promišljanje države o podršci civilnom sektoru, utvrditi teme na koje država želi staviti naglasak kada je posrijedi njegovo djelovanje i razraditi mjere na temelju kojih će ministarstva i druge mjerodavne institucije pružati podršku civilnom društvu. Posljednju takvu strategiju donijela je Vlada Jadranke Kosor za razdoblje od 2011. do 2016. godine. Od tada do danas Hrvatska nema strategiju, dakle ni ideju u što će se i kako ulagati, hoće li se jače razvijati sportske ili braniteljske udruge, što treba učiniti sa socijalnim samoposlugama, a što s organizacijama kojima su u fokusu borba protiv korupcije ili ljudska prava.
Ignorirali požurnice
Vladin Ured za udruge izradio je, doduše, nacrt nove strategije i ona je prošla javno savjetovanje, a sve se to događalo između lipnja i rujna prošle godine. Rasprava je provedena, zainteresirane udruge i građani poslali su nekoliko komentara i primjedbi koje su djelomično usvojene, no tekst nikada nije stigao u Vladinu proceduru. Na pitanje što se čeka, nevladine su organizacije preko Savjeta za razvoj civilnog društva dobile odgovor kako se na predloženi nacrt još nisu očitovala sva mjerodavna ministarstva. Konkretno, riječ je o Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, koje ima važnu ulogu kada je riječ o povlačenju sredstava iz Europskog socijalnog fonda namijenjenih razvoju civilnog društva, a radi se o ukupno 100 milijuna eura.
Nakon takvog odgovora, organizacije su prionule slanju požurnica spomenutom ministarstvu, a podržala ih je i pučka pravobraniteljica vlastitim požurnicama. Slala su se i otvorena pisma, no odgovor ministra Marka Pavića nije stizao sve do ovog tjedna. Na zadnjoj sjednici Savjeta u četvrtak im je napokon rečeno da je Ministarstvo poslalo očitovanje na tekst strategije, da u nekim dijelovima nije suglasno s predloženim mjerama za razvoj civilnog društva te da će se o tome razgovarati.
Što je Pavićevu ministarstvu sporno, nije im rečeno. Dobili su tek obećanje da će nova strategija u proceduru početkom godine, da će je na ruke dobiti u siječnju te da bi trebala biti donesena u prvom kvartalu 2019. godine, vjerojatno za razdoblje od 2019. do 2023. godine.
Iz ovakvog odugovlačenja bez ikakva suvislog obrazloženja očito je da Plenkovićeva ekipa iz nekog razloga zazire od nevladina sektora, a u udruzi Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću motive za ovakvo odugovlačenje Vlade s donošenjem strategije tumače kao Plenkovićevo popuštanje pritiscima s desnice.
– Vlada se svija pod pritiskom glasova s desnice i svojim zavlačenjem poručuje da je ne zanima razvoj civilnog društva, sloboda izražavanja i stvaralačke slobode – uvjerena je Vesna Teršelič.
Posebno upozorava da odgađanjem raspisivanja natječaja koji bi omogućili povlačenje novca iz Europskog socijalnog fonda Vlada dovodi do ruba propasti neprofitne medije što je, kaže, najpogubnije za medijske slobode i prava najranjivijih skupina u hrvatskom društvu. Neprofitnim je medijima, naime, kroz taj fond osigurano i nešto više od 30 milijuna kuna za potporu socijalnom uključivanju, odnosno za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti promocijom integracije na tržištu rada i socijalne integracije ranjivih skupina. Taj bi novac i te kako bio od pomoći i medijima zajednice i ranjivim skupinama, no planirani natječaj nikako da ugleda svjetlo dana.
I u GONG-u, koji je nedavno organizirao peticiju kojom je čak 20 nevladinih organizacija javno zatražilo žurno očitovanje Ministarstva rada i donošenje strategije, strahuju da se iza odugovlačenja s donošenjem strategije kriju prizemni politički motivi, no oni ih nešto drugačije tumače.
– Čini se da je Vladi u interesu da se ne jačaju organizacije koje se žele baviti prevencijom korupcije ili uvođenjem građanskog odgoja i obrazovanja – komentirala nam je izvršna direktorica GONG-a Jelena Berković. Ona upozorava da problem nije samo u kašnjenju s donošenjem nove strategije već da se ni natječaji planirani na temelju mjera iz strategije koja je na snazi bila do 2016. godine ne raspisuju već tri godine. A među projektima koji su se putem tih natječaja trebali financirati iz fondova Europske unije su i oni koji se odnose na uvođenje građanskog odgoja, ali i na dobro upravljanje, odnosno na jačanje kapaciteta za prevenciju korupcije.
Trpjela i djeca s teškoćama
– Kad je riječ o razvoju civilnog društva, Plenkovićeva Vlada se od one Oreškovićeve razlikuje jedino po tome što u njoj bolje govore i hrvatski i engleski – ogorčena je Berković.
Njezina kolegica Martina Horvat nešto je opreznija u ocjeni motiva za odugovlačenje s donošenjem strategije.
– Vjerojatno se radi o kombinaciji političkih motiva i nesnalaženja, a idući će period pokazati koji su razlozi jači. Civilno je društvo jako raznoliko, uobičajeno je i poželjno za demokraciju, a ono što može biti motiv vlasti u jednom području, poslije se obije o glavu na drugim područjima –upozorava Horvat.
Kao primjer navodi probleme s financiranjem podrške pomoćnicima u nastavi za djecu s invaliditetom, gdje se svake godine donose ad hoc rješenja jer ne postoji sustavno promišljanje rada nevladinih organizacija. Takvo što bilo bi puno jednostavnije da postoji strateški okvir za financiranje civilnog sektora.
Martina Horvat upozorava i kako je odgađanje donošenja Nacionalne strategije posebno problematično u vremenu u kojem se općenito sužava prostor sloboda pa tako i slobode građanskog djelovanja. No, nada se da će Vlada ovoga puta doista ispuniti obećano, da će novu strategiju donijeti u prvom kvartalu 2019. godine i da će ona slijediti logiku odluke o raspodjeli lutrijskih sredstava za iduću godinu namijenjenih financiranju nevladina sektora. Nacrt te odluke organizacijama je predstavljen na sjednici Savjeta za razvoj civilnog društva u četvrtak, a Horvat kaže da je riječ o kontinuitetu u odnosu na prijašnje odluke pa ne očekuje ni da će u novoj strategiji biti radikalnih zaokreta kada je riječ o financiranju nevladina sektora.
I predsjednica Savjeta za razvoj civilnog društva Emina Bužinkić podsjeća da je Savjet u posljednjih godinu dana bez uspjeha pokušavao doći do informacije zbog čega strategija koja je prošla javno savjetovanje nije upućena u daljnju proceduru.
– Međutim, uvijek smo dobivali istu informaciju: Ministarstvo rada se nije očitovalo. Razlozi za odgađanje donošenja ove Strategije s pozicije tog ministarstva nisu poznati i nama u Savjetu i civilnom društvu takvo je ponašanje značilo blokiranje provedbe strateških odluka i poteza ključnih za razvoj civilnoga društva, osobito nakon udaraca koje je civilno društvo obilo 2016. godine odlukama koje su dokinule višegodišnju institucionaliziranu suradnju i podršku – podsjeća Bužinkić.
Ipak, nakon informacija koje su dobili na zadnjoj sjednici Savjeta, uvjerena je da se tekst nove strategije neće radikalno mijenjati u odnosu na onaj koji je prošao javnu raspravu.
– Strategija bi trebala biti donesena za razdoblje od 2019. do 2023. godine, a koliko smo shvatili iz izlaganja kolegica iz Vladina Ureda za udruge, ne radi se o radikalnim promjenama teksta koji je bio u javnoj raspravi, već o izmjenama koje se tiču mjera koje su po inerciji ili planovima određenih tijela već provedene – rekla nam je Bužinkić nakon sjednice Savjeta.
Razvoj volonterstva
Naglašava kako je donošenje ove strategije nužno za unapređenje financijskog i institucionalnog okvira za razvoj civilnog društva.
– Javna sredstva za financiranje projekata organizacija civilnoga društva doživjela su i pad i rast, međutim ključno je pitanje načina raspodjele sredstava. Pritom je to pitanje to kompleksnije jer je vidljivo kako su pozicije kulture, zaštite potrošača, zaštite ljudskih prava, demokratizacija, održivi razvoj i druga područja pretrpjela rezove i relokacije koje su nanijele štetu dugotrajnosti i kvaliteti brojnih projekata i inicijativa. U nekim drugim područjima vidljiva su povećanja, primjerice u domeni socijalnih usluga ili razvoja volonterstva, no i tu treba reći kako se rad onih koji pružaju socijalne usluge i dalje ne vrednuje u dovoljnoj mjeri – kaže Bužinkić.
Uvjerena je da se njezin Centar za mirovne studije ne vrednuje dovoljno i da im država ne osigurava podršku kakvu svojim radom zaslužuju.
– CMS je, poput drugih organizacija civilnoga društva, pogođen rigidnim politikama i neodgovornim političkim odlukama i solidarno se zalaže za sveobuhvatan i kvalitetan razvoj civilnoga društva u Hrvatskoj na svim razinama. CMS je velika organizacija, dugo već postoji i ima uhodane prakse rada i namicanja sredstava te je visoko osposobljen namicati sredstva iz diverzificiranih izvora. Ipak, sredstva iz javnih izvora poput Nacionalne zaklade ključna su za opstanak i rad velikih zagovaračkih organizacija poput CMS-a – upozorava Emina Bužinkić.
Pogledajte video: Što nam donosi smanjenje PDV-a
Šteta što Hasanbegović nije potrajao dulje...