Damir Mišković i njegova Opatijska inicijativa, koja okuplja čelnike najvećih sportskih saveza, posljednjih su tjedana dobili veliku pažnju u javnosti. Ovo tijelo se predstavlja spasiteljima hrvatskog sporta, a sa svojim rješenjima se u stvari miješaju u nadležnost države i žele odlučivati umjesto onih koje smo izabrali da vladaju državom.
Radi stanja u hrvatskom sportu do kojeg je došlo radi očite nesposobnosti rukovodećih, Miškovićev model spašavanja sporta podrazumijeva ponovno zadiranje šakom u državnu blagajnu, drugim riječima, uzimanje novca od hrvatskih građana.
Tako su Mišković i društvo odlučili od države uzeti ogroman iznos, godišnje najmanje 200 milijuna eura, te ih raspodijeliti profesionalnim klubovima i savezima. Na koji način i tko bi kontrolirao raspodjelu tog novca? Ne zanima čelnike Opatijske inicijative da u državi već postoje zakoni, uredbe i tijela kojim se raspoređuju sredstva prema jasno utvrđenim kriterijima.
Miškovića ne zanima stanje u kojem se nalaze državne tvrtke, a koje je takvo da nam, s razlogom, Europska komisija godinama prijeti sankcijama ako ne provedemo njihovo strukturiranje koje bi značilo i otpuštanje radnika. Ne, on bi iz tih tvrtki 'izvukao' 50 milijuna eura te ih dostavio u čuveni bazen za financiranje sporta.
Mišković zna kako spasiti hrvatski sport i riješiti većinu državnih problema, hrvatska Vlada to ne zna. Opatijska inicijativa uporno pokušava Vladu naučiti njihovom poslu, pokazati im kako da skupljaju poreze i na kraju, kako da raspoređuju taj novac. Rješenje je lako: „Dajte nama jer mi smo najvažniji!“ Ponavljamo, radi se o novcu iz državne blagajne!
'Opatijci' su se lako postavili iznad Vlade, iznad onih koji odlučuju o našem novcu te su iznijeli i prijedloge koji nemaju veze sa zdravim razumom. Tako smo, između ostalog, čuli da bi klubovi Druge Hrvatske nogometne lige novom podjelom trebali dobiti 50 milijuna kuna. U međuvremenu u Hrvatskoj nezbrinuta djeca nemaju adekvatnu skrb, bolesna djeca umiru i bore se s teškim bolestima jer država nema dovoljno novca za platiti njihovo liječenje. Zar nije korisnije potrošiti taj novac u Fond za inovativne terapije za oboljele od neuroblastoma i SMA ili za nezbrinutu djecu?
Nije to jedino pitanje koje se nameće nakon slušanja prijedloga Miškovića i njegovih kolega. Na primjer, zbog čega Mišković smatra da bi država trebala financirati privatne klubove, poput njegove Rijeke? Je li moguće da bi sport trebali spašavati ljudi koji su ga u stvari uništili? Zbog čega se u cijeloj priči spominju samo najveći sportski savezi, a nigdje se ne priča o onim malima? Kako bi njihova podjela pomogla djeci o kojima su im puna usta? Jesu li oni uistinu pametniji od svih stručnjaka koji se brinu o razvoju djece? Zbog čega misli da su oni pametniji od svih ljudi koje je Vlada postavila, a koji odlučuju što s državnim novcem? Zna li Mišković bolje od Vlade kako da naplati porez građanima i kako da ga raspodijeli? Procijenite sami.
Preuzima li Opatijska inicijativa posao od hrvatske Vlade?
Hrvatska udruga za igre na sreću
