U hrvatskom novinarstvu dogodio se velik propust. Ide on na dušu svima nama koji se bavimo novinarstvom jer kao najbolje što se lani dogodilo u našoj profesiji za nagradu za Novinara godine Hrvatskog novinarskog društva nismo predložili ni izabrali one koji su je najviše zaslužili.
A to su Dario Juričan i Saša Paparella, autori dokumentarnog filma “Gazda” koji je premijerno prikazan u rujnu. Obojica su pune tri godine, u stilu rasnog istraživačkog novinarstva, pronicali u sve dubine i širine jedne moćne domaće obitelji koja je u proteklih 27 godina izgradila gospodarsko carstvo koje se nije zadržalo samo unutar granica naše zemlje. Juričan je i redatelj filma, dok je Paparella napisao i istoimenu knjigu koja je dodatno proširenim sadržajem odlična nadopuna filmu.
Kako se dogodilo da je afera Agrokor, čitajte Todorić, buknula prije nekoliko mjeseci i nimalo se ne stišava, pogreška što spomenuta nagrada nije otišla u ruke dvojca Juričan – Paparella to je veća. Popraviti pogrešku više se ne može. No, u trenucima kada se mnoge, ozbiljnih lica, u odijelima, pita što znaju o Agrokoru i kako će cijela ta priča završiti, mi smo savjest donekle pokušali umiriti time što smo o najvrućoj temi u državi popričali s momkom u zelenoj majici, crvenim hlačama, s hozntregerima i ljetnim šeširićem na glavi – Juričanom.
Istražujući i snimajući film, jeste li ikada pomislili da će se s Agrokorom dogoditi ovo što se sad događa?
Ne, mislim da to tada nitko nije mogao predvidjeti. Sve se ovo odvilo filmskom brzinom. Agrokor je praktički propao kada mu je Moody’s snizio rejting. Tada je zapravo bankrotirao. Toga nisam bio svjestan sve dok nisam razgovarao s Ratkom Boškovićem, koji mi je lijepo objasnio: “Gle, ovako ti stvari stoje. Fondovi i banke ti daju kredit do određenog rejtinga i, kada padneš ispod tog rejtinga, ti si zapravo gotov.” Tada sam shvatio da je priča gotova.
I bivši je ministar Lalovac neki dan najavio bankrot Agrokora.
Da. Ovo je sad kontrolirani bankrot. Gledao sam izvješće Ministarstva gospodarstva u kojem su kronološki podijeljene faze kako se zamislilo što će se događati. Ima faza revizije i nema joj kraja. Svi koji su očekivali da će revizija iznijeti neke podatke i reći to je to, u krivu su. To se nikada neće dogoditi.
Koga sve smatrate odgovornim što je Todorić u proteklih 27 godina postao – gazda?
Politiku i banke. I to poglavito politiku od 90-ih do 2000-ih. Todorićeva koncentracija moći i kapitala tada je bila tako velika da mu politika nakon 2000. i nije trebala. Tada je već postalo obrnuto, on je trebao politici. Ako je netko stvorio Todorića, onda je to politika 90-ih.
U filmu naglašavate da se Todoriću mora priznati da nijedna od njegovih tvrtki nije propala. U svjetlu onoga što se danas otkriva, je li to bila pogrešna teza?
Todorić je u nove tvrtke donosio tehnologiju i modernizaciju. S te strane nijedna njegova firma nije nazadovala. On nije masovno otpuštao ljude, već je radio racionalizacije. Trudio se sve pokrpati. Bio je kao neka socijalna ustanova. Ovo što mu se sada iznenada stavlja na teret – da je sve to bilo na kredit, da je sve prenapuhano – to tada nitko nije mogao znati.
Kako biste ocijenili psihoprofil osobe koja tako halapljivo, megalomanski podiže kredite, zgrće tvrtke, vile, dvore, luksuzne automobile, helikopter, jahtu...? Nikad mu dosta.
Kao neko malo dijete koje mora imati svaku igračku. Zanimljiv mi je trenutak kada je kupio Mercator. Tada je bio najveći, na vrhuncu. Imao je 94% dionica Agrokora. I onda, umjesto da je podignutim novcem stabilizirao i konsolidirao poslovanje, on je i dalje nastavio kupovati. To je bila “Ponzijeva shema” koja je išla, išla, išla...
Danas se štošta otkriva o načinu poslovanja Ivice Todorića. Ima li nešto što vas posebno šokira?
Jednako kako je javnost svaki dan šokirana informacijama koje dolaze iz Agrokora, šokiran sam i ja. Ne mogu vjerovati da je količina bezobrazluka i nemorala bila tako velika. A koliko toga još imamo saznati?
Todorić je nedavno u pismu ustvrdio da je ponosan čovjek jer sve što je u 40 godina izgradio predao je sad hrvatskoj državi. A predao je – dugove.
Ako je tako, nadam se da će mu država u dogledno vrijeme to znati vratiti nekim odmorom. Recimo, da se malo odmori u nekom od državnih apartmana koji su skrojeni reda veličine “tri sa tri”.
Je li vas kao građanina to njegovo pismo razljutilo, uvrijedilo?
Ne, bio sam oduševljen time jer je pokazao da i u teškim trenucima ima duha i optimizma.
A otkriće tajnih aneksa ugovora koje su nekoliko dana prije tog pisma Ivica i Ante Todorić te Ivan Crnjac potpisali s Agrokorom tako da bi, ako bi njih proglasili krivima za štetu nanesenu Agrokoru, tu štetu trebala platiti kompanija, a ne oni?
To je odraz poslovanja kakvim ga vidi Todorić. Tako obitelj Todorić funkcionira već 30 godina. To je tuga i jad. Besramno i jadno.
Tijekom tri godine prikupili ste hrpu materijala. Dosta ste toga i kupili. Imate iznimno vrijednu arhivu o Todorićima.
Do jučer je ta arhiva vrijedila puno, do onoga trenutka do kojeg je Todorić bio tabu-tema.
Za film ste iskoristili 30% prikupljenog. Znači, ostalo je puno neiskorištenog. Što s tim?
U film smo stavili sve ono što smo mislili da je bitno. Ostala je hrpa stvari za koje nismo imali provjeren izvor ili se to nije uklapalo u priču ili nam jednostavno nije stalo. Nismo htjeli napraviti zdepast film. Nije nam bila bitna kvantiteta, već smo htjeli da unutra bude kvaliteta. Tada nam je bilo i malo frkovito. Išli smo na to da, ako se s filmom nađemo na sudu, sve možemo opravdati. Zato nismo htjeli ići s neprovjerenim informacijama. Film je sam po sebi morao čvrsto stajati. A kako je dosta stvari visjelo u zraku, nismo bili spremni izlaziti s tim van.
Jesu li vam se nakon projekcije filma javili neki do kojih prije niste mogli doći?
Ne, situacija se nimalo nije promijenila. I dalje je tišina. Reći ću vam jedan primjer. Al Jazeera Balkans uzela je prava za film i uložila je dosta u marketinšku kampanju, ali nije mogla svoje oglase plasirati u dijelu medija u Hrvatskoj i BiH, a bila je riječ o trenutku kada se već mjesecima pisalo da je Agrokor na koljenima. Razumijete li?
Znači, određeni mediji nisu htjeli objaviti plaćeni oglas koji je samo nudio informaciju da se te i te večeri na tom i tom TV kanalu može pogledati taj film?
Da. Govorimo o mjesecima nakon što je Agrokoru pao rejting i kada se već lagano išlo prema rasulu.
Koji su to mediji?
Kod nas su to Hanza medija i Sportska TV. Tamo nisu htjeli objaviti taj oglas.
Posebno je sramotno što HRT kao javni medij ne želi prikazati vaš film. Pisali ste šefu HRT-a Kazimiru Bačiću.
Zanimljivo je to. Pratim HTV-ov program. Imaju čudnu hiperprodukciju studijskih kontakt-emisija u kojima uzmu nekoliko stručnjaka koji u sat vremena stignu reći po nekoliko rečenica. U toj kakofoniji i ne možeš razabrati pravu informaciju. Time HTV pokriva svoj manjak analitičnosti. To je neki njihov smokvin list. Zašto bi se gnjavili s nama?!
Znali smo da će HTV biti teška utvrda, no mi svako malo podsjetimo ravnatelja i držimo ga posebno odgovornim za neprikazivanje filma. Tužno je da je Al Jazeera prva uzela film. Tužno mi je da će film uskoro biti prikazan i u Sloveniji. Kolika mora biti tuga i jad da nas u BiH i Sloveniji prikažu prije nego u Hrvatskoj.
To pokazuje da baš imamo velik demokratski deficit. Novinar Hrvoje Šimičević je definirao demokraciju u medijima pitanjem: Može li se u vašem mediju kritički govoriti o Ivici Todoriću. K vragu, mislio sam, nakon što smo napravili film i nakon što je Agrokor sad u rasulu, to pitanje više ne vrijedi. Ali, očito još uvijek vrijedi.
Što mislite o novinarstvu? To što ste napravili Paparella i vi mogli smo napraviti i mi ostali.
Rekao bih samo da je za novinara godina izabrana osoba, zapravo showman koji u svoju emisiju kao glavne goste dovodi guštere i zmije, a o problemima Agrokora je prozborio tek jučer. Nakon toga ne moram više puno govoriti o medijima.
Niste mi rekli što ćete s ostatkom materijala koji nije stao u film?
Radimo na novom filmu i dio tog materijala ući će u novi film. Posebno je potresno što smo se, nakon što nas se blokiralo u tri ministarstva, morali pozvati na Zakon o pristupu informacijama, ali je polovica zatraženih dokumenata stiglo tek sad. Nakon dvije godine.
Jeste li konačno dobili informacije o prvom istražnom povjerenstvu o pšeničnoj aferi?
Ne, evo već dvije godine. Tu je bio jedan izvještaj MUP-a; prošlo je već dvije godine od tog našeg zahtjeva i još čekamo.
O čemu se radi u novom filmu?
Kako smo Paparella i ja vodeći hrvatski todorićolozi, nastavljamo u tom smjeru i film će se baviti arheologijom 90-ih. I opet će biti Todorića, oni su...
Kao i rimski ostaci, gdje god kod nas zakopaš, naiđeš na njih.
Otprilike tako. Baš me fascinira u kojem je smjeru to išlo. Zaista, gdje god smo počeli kopati, tu su bili Todorići. Na kraju se pokazuju istinitima one tri urbane legende koje kruže. A koje su to tri legende, vidjet ćete u novom filmu čija će premijera biti krajem godine. Pojačali smo ekipu i predano radimo na tome.
Za potrebe filma “Gazda” dvaput ste se obraćali Todoriću za intervju. Oba vas je puta odbio. Javno ste ga i kod Stankovića pozvali da vam se javi. Pa, je li se javio?
Prošvercao sam se i kad je Ante Ramljak preuzeo izvanrednu upravu Agrokora. Ušuljao sam se na presicu, upoznao sam Ramljaka, ekipa iz PR-a me odmah prepoznala, pozdravili smo se nježno, pitao sam ih jesu li ljutiti, rekli su da nisu. Ljudima iz PR-a opet sam ostavio svoju vizitku i ljubazno im rekao da bi mi bilo drago da mi se gospodin Todorić javi. No, on mi se nije javio, a nisu mi se javili ni ovi iz izvanredne uprave. Todorić zna da bi mi bilo drago upoznati tu legendu, ali ne javlja se. Ništa.
Film “Gazda” pomogao je HAVC. Možete li i sad, nakon svih zbivanja oko HAVC-a, računati na istu pomoć?
HAVC je do jučer bio stabilna profilirana javna institucija koja je dobro radila svoj posao. Hribaru je javno odrubljena glava. Žao mi je što je to napravljeno na osnovi nečega što će se vjerojatno pokazati da ne drži vodu. U ovoj je zemlji napravljeno 1500 revizija pretvorbe i nikome nije pala dlaka s glave, a Hribara se sad ganja zbog potpisa koji je trebao tražiti iako prije njega to nitko nije dovodio u pitanje. Znači, tražila se neka formalnost da ga se smijeni. To je uspjelo uz obilatu topničku podršku kvazibraniteljskih udruga.
Zanimljivo, sad kada se sve praši oko Agrokora, branitelja nema nigdje.
Zato što to nisu branitelji. Ta ekipa su kvazibranitelji, neka mi bude oprošteno. Jasno se vidi da je cijela jedna populacija orkestrirana i zavarana. Gdje su bili kada je padao Agrokor? Jesu li i oni sve znali pa nisu govorili? Kada je trebalo rušiti HAVC, koji ima minorne probleme u odnosu na ovo što se događa s Agrokorom, tada su bili veliki heroji, a sad nisam čuo ni “a”, od tih velikih branitelja hrvatskih nacionalnih interesa.
Na premijeri “Gazde” bili su jedino mostovci. Petrov je rekao da je film edukativan i da ga svi trebaju pogledati. PR-ovka Ankica Mamić odmah je oplela po Petrovu kazavši da on na toj premijeri “nije imao što raditi” i da Agrokor ima besprijekornu reputaciju.
Meni je bilo zanimljivo da duboko grlo Ivice Todorića javno govori o tome i da se uopće deklarira kao neki neovisan stručnjak, ili bi ona barem htjela da tako bude. A zapravo, ona je duboko povezana s Todorićem i njegovim tvrtkama.
Kako komentirate poziciju ministra financija Marića?
Najtužnija mi je Marićeva rečenica u kojoj je kazao kako ne vjeruje da bi Agrokor bio tvrtka koja bi mogla napraviti bilo što kontra zakona. E, to mi je bio šok. I sve to njegovo kasnije zapletanje u vlastitu mrežu ide iz te bjanko mjenice koju je dao Agrokoru. On je napisao jednu veliku bjanko mjenicu i početak njegove propasti ide od tog trenutka. On i ne kuži koliko je zapravo tužan lik i kako se nikada neće uspjeti oprati od cijele te priče.
A kakva je bila vaša reakcija kada ste vidjeli fotografiju Ive Balent kako se, na početku izbijanja afere, moli u Međugorju?
Doživio sam to vrlo pozitivno jer vjerujem u to hrvatsko katoličko biće i obećao sam platiti misu za Agrokor. Podržavam to da se problemi u ovoj državi mogu i trebaju rješavati molitvom.
Prijateljice Todorićeve kćeri, Severina i Iva Boban, fotografirale su se s prodavačicama pozivajući kupce u Konzum?
To je sistem Ivice Todorića i političara. Iva je dovoljno investirala u svoja prijateljstva i nadam se da joj se danas to vraća.
Kupujete li vi u Konzumu? Danas ste čak i odjeveni u bojama Konzuma, zelenoj i crvenoj.
To s bojama je slučajno. A nikada nisam zagovarao bojkot Konzuma. Nikada nisam bio usmjeren protiv bilo kojeg radnika ili bilo koje tvrtke koncerna Agrokor. Ja sam se bavio mehanizmima kako funkcionira tvrtka, kako ta tvrtka mene kao živo biće ugrožava. Nisam širio neprijateljstvo prema Konzumu. Svatko prema svojoj volji ima pravo birati hoće li ući u Konzum ili neće.
Osjećate li zadovoljštinu što se sad pokazalo da ste u mnogo čemu u filmu bili u pravu?
Ne, baš suprotno. Sve sam tužniji. Nema u meni nikakve satisfakcije. Bio bih sretan da uopće nisam morao raditi taj film. Žao mi je što se to nije napravilo prije mene i što ću sad do kraja života Ivicu Todorića morati imati na leđima. U meni nema nikakvog revanšizma ni satisfakcije. Mislim da smo sad još uvijek na početku. Neću reći da će nas Agrokor pokopati, no pratit će nas i idućih 50 godina. Ista je priča bila oko Agrokombinata Zagreb.
Bio je prenapuhani megaloman koji je živio na kredit i, kada se zatvorila kreditna pipa, onda se odlazilo u Beograd i potplaćivalo direktore banaka da bi se dobili krediti. Plaće su kasnile i, kada je puklo, onda se taj cijeli Agrokombinat demontirao u 15-ak tvrtki. Vidim li analogiju s tim? Da, čak sam išao istraživati koliko je tih tvrtki preživjelo do danas. Zanemariva brojka. One su se transformirale u nešto drugo ili su ih druge tvrtke preuzele.
Vidim li što će se dogoditi s Agrokorom? Da, jer je sve to već prošao Agrokombinat Zagreb. I zanimljivo, 1991. u intervjuu za Večernji list Ante Todorić, otac Ivice Todorića, opet je sve sveo na političko miniranje Agrokombinata. Znači, cijeli je jedan gospodarski segment njegove megalomanije zaboravio. Ista će se stvar dogoditi i s Agrokorom. Za 20 godina govorit će kako je ovo bila geostrateška ruska igra koja je minirala hrvatski div, hrvatski ponos i diku.
Izvanrednoj upravi Agrokora iznijeli ste ponudu – kupujete Todorićev helikopter, a zauzvrat im nudite dvije kutije dokumenata o Agrokoru i obitelji Todorić. Ironično ste napisali da je vrijednost kutija veća od helikoptera, no da ste razliku spremni pokloniti domovini.
To smo pismo sročili Paparella i ja. Mi smo duet projekta “Gazda”. Paparelli sam rekao: “Kupit ću taj helikopter”, i on je umro od smijeha. U pismu smo se referirali na velikog gurua Ivicu Todorića. Sad čekamo povratnu reakciju. Mi imamo najbolju ponudu. No izgleda da nitko nije zainteresiran za naše dvije kutije. Paparellinu knjigu “Gazda” reklamirali smo kao “neslužbeni priručnik DORH-a”. Znamo da DORH nikada neće pokucati na naša vrata. No, ovo je mali izazov svima, ali i mali izazov da vidimo tko ima dvije veće kutije o Todorićima od nas. Ja već nekoliko dana hodam oko Agrokorova tornja i gledam kamo ću smjestiti taj helikopter.
Spomenuli ste da će taj helikopter biti prvi eksponat Muzeja korupcije?
Muzej korupcije već je pokrenut. Ja sam ponosni vlasnik domene museumofcorruption.org. To je ozbiljan projekt, samo što sam toliko prezaposlen da sam nemaran kustos i osjećam se loše jer mu se nisam dovoljno posvetio. Nismo htjeli biti megalomani, no držimo da bi odlično sjedište Muzeja korupcije bili Kulmerovi dvori. Ipak, mislimo da treba krenuti skromno i da je helikopter dobar kao prvi eksponat.
A naš Muzej korupcije izraz je stoljetnog hrvatskog sna, na tragu je hrvatskog ujedinjenja koje zagovara i predsjednica države i cilj mu je postati središnje mjesto sklapanja prijateljstava i suradnje, što i jest bit korupcije. Imali smo prvu radionicu “Uspjeti je lako – pitaj me kako”. Bilo je desetak polaznika koje smo odabrali, a najboljem polazniku nudili smo nagradu – Orden za rad sa srebrnom zvijezdom, koji je Ivičin otac Ante Todorić dobio od bivše države.
Ja sam svojedobno kupio taj orden. Kao najboljeg polaznika proglasio sam sebe, no nagradu nisam uručio sebi, već smo je ostavili nasred predavaonice. Siniša Labrović i ja, kao mentori, rekli smo da nagradu ostavljamo na stolu i, tko je ukrade, njegova je. Kada smo se vratili, nagrade više nije bilo.
Kako je ljubav između države i obitelji Todorić bila velika, moglo bi se dogoditi da sad nešto od dokaza te ljubavi završi i u Muzeju prekinutih veza?
Mislim da ćemo naći zajednički jezik s državom koliko će eksponata otići u naš Muzej korupcije, a koliko u Muzej prekinutih veza.
Financiraju Sperbank, Roglic, Grizzly, Petrov pocasna publika...