Vidjet ćete vi kad se za koju godinu na parketu susretnete s našim Dancima – komentirali su liječnici klinike Acibadem Sistina u Skoplju utakmicu Europskog rukometnog prvenstva nakon što je lanjskog siječnja reprezentacija Danske isprašila Makedoniju 29:21.
Ono “naše Dance” odnosilo se na generaciju koja se u Makedoniji počela rađati unatrag devet godina, nakon što su Makedonci počeli iz Danske uvoziti doniranu spermu. Ubrzo se to sjeme proširilo i na zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, a zatim je otišlo dalje u svijet. Makedonci su pomno počeli usklađivati svoju zakonsku regulativu o potpomognutoj oplodnji s onom u razvijenim zemljama svijeta. Danas njihovi propisi dopuštaju da učine sve kako bi nekome pomogli da postane roditelj. Na primjer, za razliku od hrvatskog zakona po kojem se umjetnoj oplodnji mogu podvrći žene u dobi do maksimalno 42 godine, u makedonskom zakonu dobno ograničenje ne postoji.
– Država je shvatila da se nešto radikalno mora učiniti jer je nacija sve više starila, a rađalo se sve manje djece. U selima je bilo više pogreba nego poroda. Iako na vlasti imamo konzervativnu vladu blisku Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, naš zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji jedan je od najliberalnijih u Europi. Dopuštena je donacija spermija, jajnih stanica, embrija, čuvanje zametaka, izvantjelesna oplodnja samohranih žena, posmrtna inseminacija, reimplantacija, a od prošle jeseni i surogacija. To je, na neki način, uveo prokreativni turizam, posebno žena iz bližih zemalja, ali i nekih puno razvijenijih. Neke stvari opravdavam, a neke ne, iako sam i sam bio član ekspertnog tima koji je radio zakon – kaže dr. Slobodan Lazarevski dok koračamo besprijekorno čistim hodnicima petog kata suvremeno opremljene kliničke bolnice u makedonsko-turskom vlasništvu.
Dr. Lazarevski voditelj je Centra za asistiranu reprodukciju u klinici Acibadem Sistina i jedan od ponajvećih makedonskih stručnjaka u području medicinski potpomognute oplodnje. Parovi i žene bez partnera kojima je pomogao da postanu roditelji, kaže, dolaze iz svih krajeva svijeta. Među njima posljednjih godina i oni iz Hrvatske.
– Iz Hrvatske nam dolaze uglavnom žene koje su same, ponajviše liječnice – otkriva embriolog Boban Janevski koji je svakodnevno na liniji s Uredom za lijekove, preko kojega ide uvoz sperme. Ovaj mladi genetičar na početku razgovora kazao je da je zahvaljujući asistiranoj reprodukciji i sam postao otac blizanaca kojima su danas dvije i pol godine.
U petnaest godina prakse, Acibadem Sistina, prva privatna klinička bolnica u Makedoniji, pomogla je – govori nam dr. Lazarevski – da na svijet dođe jedan cijeli gradić s nešto više od tri tisuće duša.
Sportaši poželjniji
Stoga i ne čudi što u očajničkim pokušajima da ispune jedno od zasigurno ponajvećih životnih želja, a to je roditeljstvo, sve više parova, ali i žena koje su same, posljednjih godina dolazi u Makedoniju ne bi li iz kataloga koji im se u klinici nudi izabrali kako će – bude li sreće i bude li sve išlo po planu – izgledati njihov potomak. Naime, ovdje se iz kataloga donora biraju rasa, boja očiju, ten, izgled i krvna grupa. Zapravo, odabrati se može sve, osim spola djeteta. To je ipak i u Makedoniji zakonom zabranjeno. U nekim slučajevima postoji i fotografija donora sperme kad je bio mali. Tako možete vidjeti kako će izgledati vaše čedo, bude li na oca. Iako Makedonija surađuje s dvije najveće banke sperme u Europi, onima u Španjolskoj i Danskoj, među ženama iz zemalja nastalih raspadom SFRJ hit je sperma Danaca. One uglavnom traže da donori budu visoki i plavooki Skandinavci. Prednost pred intelektualcima imaju sportaši. Posljednjih godina u Srbiji je rođeno dvjestotinjak beba začetih u makedonskim laboratorijima. Srbi tu djecu zovu bebe Vikinzi. No, u Sistini bilježe i slučajeve kad su uz pomoć znanosti pomogli da na svijet dođe beba crne boje kože jer je tako željela majka iz Amerike. Domaći parovi koji ne mogu imati djece, a koji su iz manjih sredina, biraju donore tamnije kože i nižeg rasta, da selo ne prepozna da dijete nisu začeli prirodnim putem.
Vlastite banke sperme Makedonci nemaju jer je zemlja premala i uvijek postoji mogućnost krvnog srodstva. Jajne stanice mahom doniraju ovdašnje studentice, uz naknadu od dvije prosječne plaće što iznosi oko 380 eura. Novac troše, kaže dr. Lazarevski, uglavnom na ljetovanje. Liječnik kaže da je na kongresu u inozemstvu nedavno čuo da je reality zvijezda Kim Kardashian svoje jajne stanice prodala znatno skuplje. Za čak milijun dolara!
Doniranje jajnih stanica u Makedoniji je anonimno, ali vrlo često ispod radara prođe da sestra donira jajnu stanicu sestri, majka kćeri, prijateljica prijateljici.
– Tek iz dokumentacije vidimo da donorica i primateljica žive na istoj adresi – tumači dr. Lazarevski.
Osim što će ljubazni zaposlenici klinike u Skoplju s medicinskog stajališta poduzeti sve što je u njihovoj moći, nastojat će da se oni koji ovamo dolaze osjećaju što ugodnije. Za buduće majke i roditelje s malom djecom , na bolničkom su parkiralištu u dvorištu rezervirana posebna mjesta, obilježena jedinstvenim znakom. Zaposlenici Sistine učinit će sve da se parovi i žene bez partnera koji u Makedoniju dolaze iz inozemstva ovdje osjećaju što ugodnije:
Od 1600 do 2800 eura
– Trudimo se da naše pacijentice čekaju što manje da bi došle k nama na pregled i postupak. Najčešće ga zakazujemo u roku od mjesec dana. Za one koji k nama dolaze avionom, nudimo prijevoz od zračne luke do Skoplja, a s nekoliko hotela u gradu imamo potpisane ugovore pa možemo osigurati i povoljniji smještaj – ističu liječnici.
Objašnjavajući kako ide postupak asistirane reprodukcije, liječnici govore da svi oni kojima je potrebna donacija bilo jajne stanice, sjemena ili embrija moraju imati suglasnost deveteročlane Državne komisije. Na taj se način, naglašavaju, izbjegavaju moguće manipulacije.
– Prije no što započnemo s postupkom, žena kod našeg ginekologa ide na pregled. Sljedeći korak za parove i žene bez partnera jest odlazak psihologu. Ako je procjena pozitivna, kod javnog bilježnika se ovjerava suglasnost za provođenje postupka. Ako se radi o donaciji spermija, tada slijedi odabir donora. Postpuci stoje između 1600 i 2800 eura, što je dovoljno za tri pokušaja začeća. U tu je cijenu uračunat i trošak čuvanja materijala. Razlika u cijeni ovisi o kvaliteti sperme jer što je ona kvalitetnija, veća je mogućnost začeća – tumači Boban Janevski.
– Godišnje imamo oko tisuću ciklusa umjetne oplodnje. Sve ostale klinike u državi koje rade asistiranu reprodukciju imaju zajedno isto toliko – kaže embriologinja Aneta Anevska Mitrevska.
Polovina ciklusa rezultira trudnoćom, no spontani pobačaji ipak su neizbježni pa se u konačnici nešto više od jedne trećine pokušaja sretno okonča. Ova bi statistika zacijelo bila kudikamo bolja da postoji dobno ograničenje za žene koje ovamo dolaze:
– Najprije je u zakonu bilo naznačeno da na potpomognutu oplodnju ne mogu žene starije od 42 godine. Ali, nije to slovo na papiru živjelo ni mjesec dana, a već su ga udruženja žena srušila na Ustavnom sudu. Ovo je mala zemlja, svatko nekoga zna, i tako to ide. Tako sad oplodnjom donirane jajne stanice majkama mogu postati i žene koje su prošle menopauzu. Kod njih je postotak uspješnosti znatno manji nego u žena u reproduktivnoj dobi. Mi ih upozorimo, kažemo im što se može dogoditi, a one u konačnici odlučuju. Imali smo slučaj 51-godišnjakinje iz Makedonije koja je izvantjelesnom oplodnjom postala majka djevojčice. Danas joj je deset godina – kaže dr. Lazarevski.
Embriolog Janevski dodaje da je nakon potpomognute oplodnje trudnoću uspješno iznijela i 53-godišnjakinja koja je u kliniku u Skoplju potegnula iz – Australije!
– Od lanjske jeseni u zakonu imamo mogućnost i surogat-majčinstva, za sada isključivo za državljane Makedonije. Zamjenska majka ne može biti mlađa od 21 godine, a gornja dobna granica ni tu ne postoji. I sad zamislite situaciju da zamjenska majka rodi dijete paru koji je uzeo i donirane jajne stanice i spermu. Pa čije je to dijete? – pita se dr. Lazarevski.
Zakonom je predviđeno da žene koje se odluče nekome roditi dijete za to dobiju deset makedonskih prosječnih plaća. Iako se parovi raspituju i traže surogat-majku, još nije zabilježen slučaj surogat-majčinstva. Liječnici u Sistini vjeruju da će se i to promijeniti kada djevojke i žene iz najvećeg romskog naselja na svijetu – Shuto Orizari – koje se nalazi nadomak Skoplja, doznaju da na trudnoći mogu zaraditi. No, zakon je donesen i nemoćni su išta promijeniti.
– Inzistirao sam da u zakon uđe članak koji liječniku omogućava da odbije nešto učiniti, pozivajući se na prigovor savjesti. I u tome sam uspio – kaže voditelj Centra za asistiranu reprodukciju.
Kao jednu od posebnosti potpomognute oplodnje koja se zahvaljujući liberalnom zakonu u Makedoniji provodi, liječnici iz Sistine ističu oplodnju zamrznutom spermom umrlog donora koja je moguća u roku od dvanaest mjeseci nakon njegove smrti, pod uvjetom da je ostavio pismenu suglasnot da se to učini.
– Imali smo slučaj mladog para. Muškarac je obolio od leukemije i odlučio je zamrznuti spermu. Kada je umro, djevojka je tražila da napravimo izvantjelesnu oplodnju. Život je bio pred njom i pokušali smo je odgovoriti. No, njegovi su roditelji bili suglasni jer nisu željeli da njihovi geni nestanu. Sedam mjeseci nakon mladićeve smrti djevojka je u kliniku došla s odvjetnikom, zaprijetivši da će nas tužiti ako ne napravimo izvantjelesnu oplodnju. Na kraju je rodila blizance – priča dr. Lazarevski ulazeći u jedan od laboratorija gdje embriologinje Blagica Vasilevska i Biljana Palčevska spajaju žensku s muškom spolnom stanicom.
– U slučaju da taj postupak ne uspije, mi ga ne naplaćujemo nego ponavljamo – kaže genetičar Janevski izlazeći iz klinike na samoj obali rijeke Vardar, pet kilometara od središta grada. U neposrednoj blizini Acibadem Sistine nalazi se i sportska dvorana Boris Trajkovski. Možda će u njoj jednoga dana rukomet zaigrati pravi protiv makedonskih Danaca.
Bolesno !