Egidije Živković:

Želim Hrvatskoj donijeti europski duh pomirenja te biti most između pravoslavlja i katoličanstva

Biskup dr. mons. Egidije Živković
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
1/4
24.12.2018.
u 22:47

Moj je cilj poticati, ohrabrivati i povezivati ljude. Ako se netko i nađe prozvan, znači da nešto krivo radi

Iako dolazim iz Austrije, ja kao gradišćanski Hrvat osjećam svaki put da dolazim kao svoj među svoje...", riječi su kojima je željezanski biskup dr. mons. Egidije Živković, započeo svoju propovijed na misi zadušnici u Vukovaru u nedjelju 18. studenoga, propovijedi čije su se riječi munjevito proširile Hrvatskom i prepričavale još danima. 

- Hodajući u koloni sjećanja, dostojanstveno sam gazio, ovu zemlju natopljenu mučeničkom krvlju. Za pete su mi se lijepili: zemlja, krv i suze, a kroz tijelo mi je prolazila jeza i jauk bespomoćnih zarobljenika, koji su mučeni kao Krist na svome križnom putu. Ponavljao sam danas u sebi više puta Kristove riječi, Egidije, smiri se: 'Neka se ne uznemiruje srce tvoje'. Svaki korak prema ovome groblju u meni je stvarao sve veću bol i suze, pitajući se zar je moguće da su kršćani vršili ovolika zla, rekao je emotivno biskup Živković, dodavši da "tko prešućuje žrtve, ponovno ih ubija" te da zna da "zločince boli nečista savjest i vjernička moć praštanja hrvatskoga čovjeka koji živi po Kristovim riječima: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine". 

- Braćo, Vukovar nema drugoga puta osim puta Kristovoga praštanja i pomirenja. Ja vas sve molim i jedne i druge i treće, ne generalizirajte. Nikada ne optužujte cijeli narod. Za zlo u Vukovaru nije kolektivno kriv srpski narod jer u ovim grobovima leže i Srbi koji su bili lojalni svojoj rodnoj domovini Hrvatskoj. Bol, sram, zločin i rat su učinili oni koji su htjeli pokoriti slobodu hrvatskoga naroda. U Vukovaru je započela velika nepravda zato mora ovdje započeti i korektna sudska pravda, koja ne smije biti poticana samo prosvjedima. Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde", poručio je biskup Živković, dodavši da je on kao biskup prijatelj i Pravoslavne Crkve, kojoj je darovao crkvenu zemlju u Austriji i pomaže im sagraditi prvi pravoslavni manastir u Austriji te da zna dobro da su zaplakale mnoge srbijanske i crnogorske majke iz čijeg su zagrljaja oteti sinovi i natjerani u rat i smrt. 

Promatrajući zbivanja u Hrvatskoj, kao neutralan promatrač iz Austrije, rekao je kako su se "naši mrtvi borili protiv dugogodišnjega zla koje ste imali i u svojim redovima" ali "neki žele nasilno progutati tu čistu dušu hrvatskome domoljubu, žele iščupati hrvatsko srce braniteljima, koje kuca za moju staru Domovinu". "Ja kao gradišćanski Hrvat ne dam nikome Hrvatsku - a ne dajte je ni vi! Hrvati i Hrvatice, pročistite konačno svoje matice. Ne budite ruku skršenih ni glava spuštenih. Na istinu su vas i zakleli i obvezali ovi mrtvi", zavapio je biskup Živković u Vukovaru, rekavši i kako osjeća veliku bol i tugu kada čuje kako stotine tisuća mladih napušta ovu prelijepu zemlju za koju su mnogi ginuli. 

"Gubite zdrave i mlade snage koje su mogle: obnoviti državu i podići palo gospodarstvo. Iseljavanjem, neki vode podmukli rat protiv Domovine", rekao je mons. Živković, obrativši se i političarima da "obrišu stakla svojih naočala koja su ponekad zamagljena osobnim interesima".

Galerija: Vukovar

Biskup dr. mons. Egidije Živković Biskup dr. mons. Egidije Živković
1/13

"Prestanite gubiti zdrave snage na stalna rušenja svoje hrvatske Vlade i Sabora. Narod vas je izabrao da budete konstruktivni, a ne destruktivni. Budite graditelji, a ne rušitelji sami sebe. Gledajte naprijed i ističite pozitivne uspjehe Hrvatske. U vašoj domovini ima puno dobrih ljudi i događaja. Morate znati i moći vidjeti dobro", riječi su željezanskog biskupa u Vukovaru, koje su i bile povod za ovaj blagdanski intervju.

Recite nam malo više o sebi i svome gradišćanskom podrijetlu?
Uvijek rado želim govoriti ne o sebi nego o mome hrvatskome porijeklu. Ja sam Gradišćanski Hrvat koji svoje porijeklo vučem 500 godina iz stare domovine Hrvatske i to u 18 koljenu. Izuzetno sam ponosan na to da sam Hrvat koji živi u Austriji. Čuvam svoj hrvatski jezik kojeg sam naučio od tri majke: majke koja me je rodila, majke Crkve koja me je u vjeri vodila i majke škole koja me je odgojila. 

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL, ilustracija

Kako ste se odlučili postati svećenikom?
Vrlo zanimljivo pitanje. Kroz svoje djetinjstvo i mladost stalno sam razmišljao da postanem policajac ili svećenik. Kroz obiteljsku molitvu i kroz ministriranje u crkvi stekao sam veliku ljubav prema Bogu i Crkvi. Imao sam uzor u svome župniku koji se zvao dr. Leo Štubić. Otišao sam u malo sjemenište, a potom na teologiju u Beču gdje sam dugo promišljao hoću li postati svećenik. Ta želja da služim Bogu nije u meni nikada prestala, jer sam je podržavao osobnom molitvom. Tako sam kao bogoslov - u trećoj, to jest eksternoj godini na bogosloviji u Zagrebu - stvorio konačnu odluku da želim služiti  Bogu i ljudima kroz svoje svećeništvo.

Studirali ste i u Zagrebu? 
Studirao sam godinu dana teologiju u Zagrebu 1983./84. Moram priznati da su me moji odgojitelji pitali kako sam tu godinu mogao uopće završiti, jer sam često morao ići na policiju u Petrinjsku ulicu na razgovore. Više dana sam proveo u policiji nego na teologiji. Tako da ja razumijem vaš komunizam kojeg sam osjetio na svojim leđima. Kao mladi student iz Austrije bio sam i sumnjiv i nepodoban. Upravo zato imam pravo reći da je vašoj zemlji potrebna lustracija i čišćenje od korova.

Susrećete se s hrvatskim biskupima, kakvi su ti odnosi?
Vrlo se često susrećem s hrvatskim biskupima, koji me rado zovu na različite crkvene proslave da imam misu i propovijed. U njima imam velike prijatelje i braću. U svojoj biskupiji imam hrvatske svećenike i franjevce iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine tako da preko njih imam mnogo dobrih kontakata sa svećenicima i vjernicima hrvatskoga govornoga područja. Kao veliki ljubitelj moje stare Domovine svake godine idem na godišnji odmor i to samo u Hrvatsku. To je znak da znam puno o Hrvatskoj i da je stvarno volim.

Tako ste se odazvali i pozivu u Vukovar?
Da, Vukovar! Dobio sam jako vruć krumpir u ruku još prije godinu dana. Vrući vukovarski krumpir sam dobro ohladio i šest mjeseci žvakao. 

>> Pogledajte tko je od državnog vrha došao u Vukovar na Dan sjećanja

Kako to mislite?
Želim reći da sam se dugo pripremao za Vukovar. Nisam nikada bježao od delikatnih i odgovornih nastupa. Želio sam donijeti Vukovaru i Hrvatskoj vjerski i europski duh pomirenja te i sam biti most mira između istoka i zapada to jest pravoslavlja i katoličanstva. Europa diše s dva krila pluća, rekao je sv. Ivan Pavao II. Želim i ja kao hrvatski biskupi bar malo posredovati u ekumenizmu kojeg uvijek moramo svi poticati. U tom duhu sam zahvalan premijeru Andreju Plenkoviću i hrvatskoj Vladi te gradonačelniku Milanu Bandiću i Gradu Zagrebu što su prihvatili moju ideju i preuzeli pokroviteljstvo da održim pomirbeni i humanitarni koncert za Vukovar s Gradišćanskom udrugom Hrvat S.A.M. i to 13. listopada 2019. u Koncertnoj dvorani Lisinski u Zagrebu.

Vaša propovijed snažno je odjeknula Hrvatskom, jer su mnogi zaključili da neki biskup izvana vidi i bolje detektira probleme nego naši biskupi?
Drago mi je da je moja propovijed snažno i pozitivno odjeknula. Tko je temeljito slušao mogao je razumjeti što sam htio reći. Moji savjetnici poslije su mi izlistali s interneta više od stotinu članaka i komentara različitih medija iz Hrvatske i zemalja u okruženju. Iznenadio sam se da nisam pročitao nijednu ozbiljnu negativnu reakciju. I moja braća biskupi Hrvatske gotovo isto vide sve. Oni paze da ne budu emotivni u nastupu. Priznajem, kada je u pitanju stara Domovina ja ne mogu pobjeći od svojih emocija a k tome ja sve pratim s distance. Dopustite mi da smijem drugačije gledati na vašu situaciju. Inače u životu, drugi mogu mnogo više i realnije reći o tebi nego ti sam o sebi. Ako i drugi primijeti sa strane da nešto nije korektno i dobro onda se svatko od nas mora upitati, jesam li na pravome putu.

Imali ste hrabrosti otvoreno kritizirati i vlast?
Mislim da je ovo pitanje preoštro. Ja nikada ne nastupam kritizerski nego očinski i majčinski prema svakome problemu, jer volim svoj hrvatski narod. Moj je cilj poticati, ohrabrivati i povezivati ljude. Ako se netko i nađe prozvan u mojim riječima onda moramo staviti sebe pred sebe i pitati  se kako radim. Ako se osjećam prozvanim znači da krivo radim. Mijenjajmo se svi i uvijek preispitujmo svoju savjest i ponašanje.

Koji su ključni problemi Hrvatske iz vaše perspektive?
Ako smijem razmišljati na glas. Kod vas je u Hrvatskoj kao i u BiH uz ostalo problem: nesloga, korupcija i vraćanje na prošlost. Ako nema zajedništva, poštene raspodjele plaća i državnoga bogatstva vi ćete uvijek upadati u iste probleme. Često vrtite kotač unazad u crnu prošlost, a rjeđe otvarate prozor svijetloj budućnosti. Gledam i slušam kako imate dva Hrvata, a tri mišljenja. Morate sjesti za stol, dogovoriti suradnju i držati se dogovorenog  iako ste različiti i različitoga mišljenja. Bog nas je stvorio različite i to je bogatstvo ovoga svijeta.

Kako to riješiti?
Odgovore rješenja bar jednoga dijela problema mogu čitatelji naći u mojoj propovijedi u Vukovaru. Kao vjernici mi nemamo drugoga puta osim zajedništva, pomirenja i praštanja, ali i traženja istine. Nitko od nas ni u Crkvi ni u državi ni u društvu uopće, ne može lagati narod. Mi moramo biti dosljedni sebe kao ljudi, a posebno kao vjernici. Po djelima ćete ih prepoznati, kaže Krist.

Čuo sam i prigovor da ste otvoreno govorili u Vukovaru, ali da niste pristali voditi euharistijsko slavlje na Bleiburgu, da se ne zamjerite austrijskim crkvenim i državnim vlastima?
Moram vam reći da to nije istina. Pristao sam ja voditi misu u Bleiburgu. Ali morate znati da ja živim kao Hrvat naš austrijski mentalitet. Nužno je da se prvo neke stvari raščiste kako radi samih crkava tako i radi država. Tamo gdje nisu riješeni odnosi i postavljena pravila ponašanja, ne želim nadolijevati ulje na vatru kao austrijski biskup. Vidjet ćete jednoga dana, kada budem bio u Bleiburgu, da se ne bojim reći istinu, jer i mi u Austriji imamo slobodu govora i mišljenja. Moja je velika želja da pomognem uspostaviti jasan i korektan odnos prvo biskupije Gurk-Celovec iz Austrije s Hrvatskom biskupskom konferencijom. Drugo, želim da Austrija kao država zaštiti ovaj dostojanstveni molitveni susret od svih onih koji, kako iz vaše zemlje tako i inozemstva, žele namjerno okaljati godišnjicu smrti  svih stradalih i nevinih ljudi. U cilju je svima otkloniti manipulaciju i instrumentalizaciju toga mjesta sjećanja. Želimo sve staviti za uvijek na zdrave noge da to bude mjesto sjećanja i molitve za žrtve. Ja lobiram u tom pravcu kod Biskupske konferencije i države Austrije. Zloupotreba mrtvih u negativne svrhe je grijeh protiv žrtve. Ja sam već bio u Bleiburgu i opet ću biti. 

Shvaćam. Što biste poručili našim čitateljima za Božić?
Moja poruka za Božić... Imao bih ih mnogo, ali reći ću kratko. Božić je blagdan života, ljubavi i mira. Hrvatska, Europa i svijet žele i trebaju život, to jest rađanje djece, a još više ljubav i mir. To svima želim od sveg srca i na tu nakanu ću moliti i za ovaj Božić. U Novoj Godini neka bude više života, ljubavi, mira i pomirenja. Zato 'po gradišćanski' vam od srca želim: Blažene Božićne svetke i srićno Novo 2019.  ljeto!

>> Pogledajte božićnu čestitku hrvatskih vojnika iz Afganistana

Komentara 69

Avatar Tito Krmčina
Tito Krmčina
22:53 24.12.2018.

Još jedna poruka mira i pomirenja Egidije Bog te blagoslovio. Sretan Božić ekipi sa portala

MK
mksdk
23:00 24.12.2018.

Jedna važna napomena pri govoru o oprostu: ni Bog ne oprašta bez kajanja.

DA
Danijel2
06:36 25.12.2018.

Za ljubav je potrebno dvoje. Srpska pravoslavna crkva je glavni ideolog stvaranja "Velike Srbije" i ratova. A općenito sve podjele među ljudima su na nivou borbe čopora majmuna za teritorij. Surova potvrda darvinizma. A na čovjeku je da bira putt prema životinjskom dijelu svog bića ili prema "božanskom" (ničeovskom).

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije