– Oduvijek sam imala veliku potrebu pomagati drugima i sama sebi bila u drugom planu. Najvažnije mi je da ljudi oko mene budu zadovoljni i, ako vidim da im nešto treba, trudim se na sve načine pomoći im. Iako oni od mene ništa ne traže, svaki razgovor sa siromašnima, bolesnima i nemoćnima potakne me da za njih nešto učinim – kaže Brođanka Anka Mihelić, diplomirana medicinska sestra, dobitnica plakete Grada za dobrotu i humanost.
Afrika ostala san
Nije lako nabrojiti sve načine na koje Anka pomaže sugrađanima. Već šest godina volonterski radi u dijabetičkoj udruzi, a česta su i njezina predavanja u udrugama koje okupljaju invalidne i mentalno oboljele osobe. Veliku zahvalnost duguju joj majke i trudnice kojima pruža veliku podršku u grupama za potporu dojenja, a posebno poglavlje u njezinu životu zauzima akcija “Božić sa susjedom”, u sklopu koje već šest godina obilazi i daruje nepokretne bolesnike.
– Još u četvrtom razredu medicinske škole na oglasnoj sam ploči pročitala dopis kojim se mlade sestre pozivaju na misionarski rad u Africi u Družbi Majke Tereze. To me je oduševilo i željela sam otići, ali moja je majka smatrala da kao jedino žensko dijete u obitelji trebam ostati. Želja mi se, eto, nije ostvarila, ali sam unatoč tome nastavila upijati rad Majke Tereze koja me je oduvijek fascinirala. Svaki put kada se iscrpim i kada mi je teško, sjetim se njezine snage koja mi pomaže da ustrajem – ističe Anka koja svakom ima vremena pokloniti pažnju.
Ništa joj nije teško
– Stalno se susrećem s ljudima koji imaju posebne potrebe i kojima često morate deset puta ponoviti jedno te isto, ali kada to prihvatite kao njihovu bolest i hendikep, ništa nije teško. Vi ste uvijek ta druga strana koja je zdrava i daleko ste ispred onih kojima je potrebna tuđa njega i pomoć – kaže.
