Danas kolumna “21. stoljeće” slavi prvi rođendan, koji se poklopio s tjednom dodjela Nobelovih nagrada za prirodne znanosti. Ne računajući ovotjedne dobitnike, u prethodnih 117 godina Nobelovu nagradu dobila su 844 muškarca i 48 žena. Žene su, dakle, dobivale tek jednu od dvadeset nagrada – najčešće za mir ili književnost. Razlozi tog nerazmjera znanstveno su istraženi, te se pokazalo da su žene u neravnopravnom položaju na svim dijelovima puta prema uspjehu. U siromašnijim zemljama to počinje već od upisa u osnovnu školu.
Pri odlučivanju o financiranju novih projekata, komisije nesvjesno daju niže ocjene prijedlozima čiji je glavni istraživač žena. Nedavne su kampanje pokazale i to da su žene u znanosti prečesto zlostavljane na različite načine. Njihovi zlostavljači nisu samo stariji i moćniji muškarci nego i druge žene. Zato su uspjesi žena u znanosti često ostvareni u težim uvjetima no što ih imaju muškarci.
Ne čudi stoga što medijski izvještaji s ovogodišnje dodjele Nobelovih nagrada izdvajaju uspjehe dviju žena. Donna Strickland tek je treća dobitnica Nobelove nagrade za fiziku, a Frances Arnold tek peta za kemiju.
Uz neravnopravnost, predrasude i zlostavljanja, žene u znanosti češće su i žrtve nepravdi. Čuveni je povijesni primjer nesretne Rosalind Franklin. Ona je prva otkrila strukturu molekule DNK, ali su Nobelovu nagradu za to otkriće prilično nepravednim spletom okolnosti primila 1962. godine trojica muškaraca koji su joj bili izravna konkurencija – Francis Crick, James Watson i Maurice Wilkins. Rosalind Franklin je umrla od raka jajnika u dobi od samo 37 godina, a nastavila je sa svojim timom raditi sve do smrti. Član njezina tima, Aaron Klug, nastavio je njezina istraživanja i dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1982. godine.
Ova “rođendanska” kolumna posvećena je, međutim, uspjehu jedne žene koja nije dobila Nobelovu nagradu za fiziku – Jocelyn Bell Burnell. Ona je započela svoj doktorat na sveučilištu u Cambridgeu, gdje je najprije pridonijela izgradnji radioteleskopa. Očitanja prvih mjerenja zahtijevala su pažljivu analizu ispisa na traci ukupne duljine od pet kilometara. Tek na svakom 100.000. dijelu trake nalazio se vrlo slab signal ponavljajućeg pulsiranja radiovalova.
Jocelyn Bell Burnell ga je ipak uspjela primijetiti jer je patila od tzv. sindroma uljeza. To je psihološki poremećaj dubokog uvjerenja da je sve što radi pogrešno te da će prije ili kasnije biti razotkrivena i dobiti otkaz.
Njezin način borbe s tim poremećajem bio je da sve radi toliko pedantno da ne može samoj sebi ništa prigovoriti kad je jednom izbace s Cambridgea.
Tako je otkrila pulsare, rotirajuće neutronske zvijezde koje šalju pulseve elektromagnetskog zračenja prema Zemlji u redovitim razmacima, pa su stoga postali izuzetno korisno oruđe u astronomiji. Međutim, u objavljenom znanstvenom radu prvi autor bio je njezin mentor Antony Hewish, a ona druga od pet autora. Za otkriće pulsara Hewish je 1974. dobio Nobelovu nagradu s astronomom Martinom Ryleom, a Bell-Burnell su izostavili – najvjerojatnije zato što je bila “samo” doktorandica, a k tome i žena, iako je to otkriće bilo njezino.
Nakon te nepravde u Švedskoj, britansko se društvo ipak nastojalo odužiti Jocelyn Bell Burnell. Postala je prva žena na čelu Instituta za fiziku, a zatim i prva žena predsjednica Kraljevskog društva u Edinburghu, u 235 godina postojanja te britanske akademije znanosti. Od kraljice Elizabete Jocelyn Bell Burnell dobila je titulu “Dame”, koja odgovara viteškoj tituli “Sir” za muškarce.
Svjestan da Nobelove nagrade postaju djelomično zastarjele u pojedinim svojim obilježjima, bogati je ruski investitor Yuri Milner prije nekoliko godina udružio snage s osnivačima Googlea Sergejom Brinom, Facebooka Markom Zuckerbergom i Alibaba grupe Jackom Maom. Utemeljili su tzv. Nagradu za prodor (engl. Breakthrough Prize), pravilima prilagođeniju modernoj znanosti. Ona iznosi tri milijuna dolara, tj. tri puta više od Nobelove.
Svi se dobitnici tretiraju poput hollywoodskih zvijezda na ceremoniji sličnoj dodjeli Oscara. Ove je godine, kao četvrta dobitnica u povijesti nagrade, za otkriće pulsara nagrađena Jocelyn Bell Burnell. Sva tri milijuna dolara odmah je donirala studiju fizike kao potporu ženama, etničkim manjinama i izbjeglicama na tom studiju. Učinila je to vjerujući da će povećanje različitosti među istraživačima donijeti fizici nove ideje. Za sebe nije zadržala ni novčić.
Na ovoj slici otprije dvije godine, Dame Jocelyn Bell Burnell prima me u članstvo Kraljevskog društva u Edinburghu.
Danas joj čestitam na “Breakthrough” nagradi za fiziku, prisjećajući se riječi kojima uvijek otvara ceremonije u Kraljevskom društvu: “Nadajmo se da će danas sve proći dobro, ali ako i ne prođe, ništa zato”.
E sad, da je ovo područje znanstveno istraženo, a kojom metodologija. Imam žensku djecu i same one kažu da nije matematika ( kad ih ja poučavam kako je ona ipak važna) za njih. U škole i fakultete koje sam pohađao slično se događalo. Žene su jednostavno imale drugačije interese i sklonosti. Danas na poslu okružen sam brojnim kolegicama i moji interesi naspram njihovih su podosta različiti. Jednako smo plaćeno za posao a svima je jasno da nismo isti. Uopće ne govorim o tome tko je bolji a tko gori. Imam ženu, pametnu i sposobnu ali mene uvijek zove kad je u pitanju kompjutor, televizor, automobil...a kada su zavjese u pitanju, e tu ja mogu reći sviđaju li mi se ili ne, a bez obzira na to biti će kako ona izabere! U poslu se odlično nadopunjavamo pa i kod kuće upravo što smo svjesni naših različitosti! Dakle, diferencijacija je a ne diskriminacija u.pitaju!