Ajde, obavimo to za pola sata i doma smo u osam. Kakve žene,
što ovaj brije. Bit će mu se od lupanja po automatu
pričinila neka ženska – bujica komentara provalila je iz nas
kada je urednik naručio priču o ženama u kockaricama. Preko volje smo
izašle iz Večernjaka.
Dame u bundicama
Prva je stanica ipak bio kafić pokraj naše redakcije.
– Cure, odite u kockarnicu u centru grada. Ako ćete igdje
naći žene, onda je to tamo – uputio nas je kolega. Iako
sumnjičave, poslušale smo ga. I bingo! U toj kockarnici
više žena nego muškaraca.
Dvadesetogodišnjakinje uglavnom s frendicama ili dečkima,
žene od 40 godina same iskušavaju sreću, a bogme bilo je i
starih dama u bundama od svojih 70-ak godina.
– Molim vas, možete li nam dati žetone za automat –
zbunjeno smo upitale blagajnicu.
– Kakvi žetoni, ubacuje se novac – prosvijetlila
nas je. Biramo automat koji je u nizu onog za kojim sjedi žena od
pedesetak godina. To nam je prilika za razgovor s pravom kockaricom,
umišljamo. Ubacujemo 20 kuna u automat i krajičkom oka
promatramo što ona radi. Iz džepa vadi 200 kuna. Desnom
rukom pokreće igru. U lijevoj joj je cigareta. Pogled ne miče s ekrana
automata, a izraz lica ne odaje gubi li ili dobiva. Nije
prošlo ni deset minuta, a već vadi novih 200 kuna. Dotle mi
nespretno stišćemo tipke po automatu. Ništa nam
nije jasno. Prilazi nam mladić koji radi u kockarnici i
objašnjava pravila igre. I hipnoza počinje. Na ženu do nas
zaboravljamo. Na velikoj plazmi vrti se tekma Hrvatska -
Švedska. Ne zanima nas. Ne trepćući buljimo u ekran. Mahnito
mijenjamo kombinacije. Pet linija, sedam, devet. Odjednom automat
poludi, zazvrnda i iskoči natpis – 16 besplatnih igrica.
– Molim? Što je ovo? Zovi onog lika! Ne
stišći ništa! – vičemo jedna drugoj.
– Sve je ok. Sad će se odvrtjeti 16 besplatnih kombinacija.
Možda zaradite – smiruje nas naš lik. Pet sati
sjedile smo tu večer za automatom. Četiri smo puta ubacivale po 20 kuna
i na kraju sa zadnjim ulogom zaradile 400. Dobra tri sata vrtjele smo
se oko 200 kuna.
Sada idemo doma!
– E, kada dođemo do 250 kuna, uzimamo lovu i idemo doma
– barem pet puta smo se zavaravale. Kada smo nalupale taj
iznos, vrag nam nije dao mira i lupale smo dalje... Od sjedenja su nas
boljela i leđa i stražnjice, ali nismo se mogle odlijepiti od automata.
– Cure, budite sretne što ne znate sve tajne
kockarnice – dobacio nam je mladić s početka priče kad smo ga
po deseti put zamolile pomoć. U kockarnicu u kojoj radi, dodao je, žene
svakodnevno dolaze.
– Jedna je djevojka neku noć dignula 100 tisuća kuna.
Doduše, uložila je 50.000. Nije ni trepnula. Zna da će doći
i idući dan i vjerojatno potrošiti barem polovicu dobivene
svote – pričao nam je ne znajući da priča s novinarkama.
Psihijatar prof. Robert Torre iz KB-a Sestre milosrdnice, koji se bavi
liječenjem ovisnika o kocki, objasnio nam je ključnu razliku između
žena kockarica i muških ovisnika.
– Žene počinju kockati u srednjoj dobi, oko 30., 40. godine.
Ne kockaju zbog zarade, nego zato da bi zaboravile svoj nesretni brak,
razvod, frustracije... Depresija žene često potiče na kockanje, a
udarajući po automatima, one zapravo guraju glavu u pijesak i ne misle
na svoje probleme – tumači Torre. Ovisnica o kockanju svojoj
će obitelji priskrbiti manje financijskih problema nego kada se na
kocku navuče muškarac.
– Žena kockarica više zanemaruje obitelj nego
što troši novac, jer su njeni ulozi manji i
zarada joj nije motiv – objasnio je dr. Torre. U svojoj grupi
ovisnika o kocki nema nijednu ženu, ali to je zato što se
kockarice teže odlučuju na liječenje jer su više
stigmatizirane nego muškarci.
KOCKARICE
Žene ne kockaju zbog profita, nego depresije
