Izbjeglička kriza je napokon pokazala duboku podijeljenost Europe. Svako novo podizanje ograda urušava po jedan temelj na kojem počiva EU te sve više dolazi do izražaja da je postala samo interesno tržište na kojem se pohlepno pokušava dočepati profita i izdašnih fondova, ali u isto vrijeme nisu spremni na solidarnost i prihvat izbjeglica ili – još ciničnije – prihvaćali bi samo one koji su katolici. Svaki postulat da je Europa zajednica demokratskih vrijednosti na bodljikavoj žici koju je podigla Mađarska prestaje. Koncept multikulturalizma i multireligionizma kojim se Europa dičila i klela u njega, svakom novom ogradom gubi smisao.
Hoćemo li mi, Europljani, zatvoriti oči kada nam razni Orbani pokušavaju nametnuti novo lice Europe, pod krinkom kako brane kršćanstvo. A upravo je za kršćanstvo neprihvatljivo zatvaranje vrata utočišta ljudima koji se bore za goli opstanak. Takvi Orbani opasniji su i pogubniji milijun puta od izbjeglica. Zapanjujuće je da ljudi takvom brzinom nasjedaju na uhodane mehanizme stvaranja straha od drukčijeg. S iskustvom obnovljenih trauma europski narodi brzo zaboravljaju pogotovo postsocijalističke zemlje poput Poljske, Češke, Mađarske u kojima suosjećanje s izbjeglicama strahovito jenjava.
Mađarska, ta napaćena postkomunistička zemlja, nakon četvrt stoljeća oslobođena od diktature, sada pokazuje lice EU, i to ono najgore. Zemlja u kojoj vladar Orban godinama provodi sve ono što nije bilo u skladu s pravilima EU. Međutim, svaki put mu se gledalo kroz prste. To popuštanje Orbanu ovaj put se prelilo preko granica Mađarske. On brani Europu iako to od njega nitko nije tražio, niti želi da je na takav način brani. Populizam koji dobiva plaši, jer zemlje istočnog bloka očito slijede njegov trend te smo svjedoci u Poljskoj ovih dana pobjede desnice i dolaska na tron sličnog Orbana.
Nažalost, i u Hrvatskoj ima sljedbenika Orbana među pojedinim političkim strukturama i radikalnim krugovima. Svjedoci smo u ne tako davnoj prošlosti kako najveći idolopoklonici, profiteri pojedinih režima preko noći postaju najveći kritičari prijašnjih režima iako su bili dio njega. U skladu sa svojim položajem i renomeom takve političke strukture odlaze korak dalje te iznose omiljene mantre dosoljavajući trenutačnu izbornu kampanju nepotrebnom panikom. Pridonose narušavanju ugleda Hrvatske kao demokratske proeuropske zemlje te ju pokušavaju svrstati u Orbanov postkomunistički blok.
Podignuta žica na Mađarskoj granici postala je novim simbolom ne tako više gostoljubive Europe. Poljuljani međudržavni odnosi, dok se krivnja pokušava svaliti s jednih na druge, izazivaju sve veću nesnošljivost i pucanje po šavovima, pri čemu gazimo po još svježe potpisanim deklaracijama o slobodi granica i ljudskih prava.
Zar zaista želimo Europu nacionalizma, žestoke ksenofobije, dramatičnog smanjenja ljudskih prava ili ono za čim smo toliko sve ove godine težili da pristupimo – Europi tolerancije, suživota, bogatoj upravo zbog njezine različitosti.
Hoće li politika Angele Merkel ostati prepuštena sama sebi i usamljena u svojoj želji za održanjem Europe kakvu želi većina njezinih članica ili ćemo dopustiti raznim Orbanima da podižu nove balvane, željezne zavjese i unište sve ono što se desetljećima gradilo. Zar je potrebno na europskom tlu obnavljanje trauma?
Kontrolirajući i prisjećajući se prošlosti kontroliramo budućnost, a jedina budućnost Europe leži u demokratskim vrijednostima zajedništva i solidarnosti.
>> 'Slovenija bi mogla vojnike iz međunarodnih misija pozvati za obranu granice'
teror i demagogija koju više nitko ne puši sreće imamo i drugih medija gdje možemo pročitati tko sve zastupa ogradu u EU