Tomislav Žigmanov ministar je za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u vladi Republike Srbije. U Zagrebu je boravio uz srbijansku premijerku Anu Brnabić na Velikoj skupštini SNV-a, a nakon posjeta razgovaramo o dojmovima jedinog Hrvata u srbijanskoj vladi te o odnosima dviju država koji nikako ne mogu krenuti naprijed
Kako vidite odnose dviju država sada, ali i u budućnosti?
Nedvojbeno je da su uznapredovali! U prva četiri mjeseca ove godine bilo je 4 susreta na visokoj razini – dva puta ministri vanjskih poslova, jednom hrvatski premijer i srbijanski predsjednik i sada dva premijera. Ako to promatrate čak i u duljoj povijesnoj perspektivi, onda možete zaključiti da, barem kada je riječ o učestalosti, tako što do sada nije bilo i da treba biti zadovoljan. Naravno, svjesni smo da su ishodi istih slabašni, barem kada je u pitanju rješavanje otvorenih pitanja, no to nas ne bi trebalo onespokojiti, jer je ključni izazov u ovom, novom valu normalizacije odnosa uspostava i održavanje povjerenja te stvaranje institucionalnog okvira za komunikaciju i suradnju između Srbije i Hrvatske. To je, uvjeren sam, postignuto te otvara prostor da će se suradnja nastaviti – sredinom svibnja bit će sastanak koordinatora za utvrđivanje inventara otvorenih pitanja te o stanju brojnih međudržavnih komisija, što će omogućiti nastavak njihovog rada, a u drugoj polovici lipnja predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković posjetit će hrvatsku zajednicu, što će pak biti povod da se ponovno susretne i s predsjednicom srbijanske Vlade Anom Brnabić. Očito, određeni su i budući koraci, tračnice za suradnju se "montiraju" a još jedan sastanak na vrhu je već definiran. Sve to nas koji smo involvirani u ovaj proces mora hrabriti!
Je li ovo ključan trenutak za osjetnu, odnosno za prvu promjenu odnosa država prema boljoj suradnji?
Za ovo vrijeme zacijelo jest! Narasla je dovoljno svijest o važnosti suradnje, spremnosti za isto, vidjelo se, također nije manjkalo, stvorili su se i povoljni uvjeti za obnavljanje komunikacija, očitovalo se, bez obzira na različite optike, i dovoljno povjerenja između ključnih takmaca, a poruke koje smo imali priliku čuti govore da će ovaj proces potrajati. Sve to je nedostajalo u posljednjih pet godina – vrijeme kada se suradnja između vlasti dviju država odvijala najviše i najčešće putem medija.
Kakav je položaj Hrvata u Srbiji?
Bolji nego što je bio, ali još uvijek s deficitima kada je riječ o poželjnom! Ključni pomak, koji otvara prostor i za brže i učinkovito rješavanje brojnih izazova, učinjen je uključivanjem legitimnih političkih predstavnika u najviše institucije u kojima se donose odluke. Naime, mojim izborom za ministra, otvara se nova, do sada nepostojeća, kvaliteta za artikuliranje interesa hrvatske zajednice, za ostvarivanje potreba te za postizanje istinske ravnopravnosti Hrvata u Republici Srbiji. To je proces koji traje dulje od jednog dana ili mjeseca, no on je nedavno započet i već daje svoje vidljive pozitivne rezultate.
Žigmanov je postao ministar i to mu je najvažnije.S kim razgovarati? Vučićem,Vulinom,Dačićem,Brnabić...Čovječe uozbilji se malo.