Mladi Siščanin Zlatan Ibradžić liječnik je koji je svoje formalno obrazovanje stekao u Zagrebu, potom kao obiteljski liječnik radio na Mljetu, a od 2019. živi i radi u Velikoj Britaniji, točnije u gradu Nottinghamu gdje radi kao liječnik za opekline i plastičnu kirurgiju. No ovaj 31-godišnjak radi, točnije volontira, i kao liječnik u medicinskom timu HIGHLANDER-a. Sve je krenulo 2019. kad se prvi put okušao na planinarskom događanju na Velebitu. Tijekom tih 5 dana stvorila se ideja ‘A kako bi bilo da Highlander ima i svoju medicinsku službu, ‘guardian angele na trailu?’ (Uz naravno, uvijek genijalni GSS) Od 2020., Zlatan rukovodi medicinskim timom, a ovog ljeta, točnije od 20. do 25. kolovoza, medicinski tim koji će brinuti za sudionike brojate čak 13 članova.
Jeste li i prije 2019. i HIGHLANDER-a bili skloni planinama, odnosno kakva su vaša planinarska iskustva prije toga?
I prije HIGHLANDER-a sam planinario, ali to je uglavnom bilo Sljeme i kraći jednodnevni izleti. Jedan noćni hajk na Sveto Brdo, prelaženje Mljeta uzduž i poprijeko svakom kozjom stazom koja postoji. HIGHLANDER 2019. je bilo moje prvo pravo, dugoročnije hajkanje.
Kazali ste da ste te prve godine poželjeli odustati već nedugo nakon starta. Što vas je ipak motiviralo?
Mislim da je prvenstveno atmosfera cijele ekipe bila to što me izvuklo i održalo. Prvu noć dok sam se vukao do Skorpovca, sjećam se da sam obećao sam sebi: „Zlatane, ideš do prvog asfalta i niti koraka dalje! Sutradan, po dolasku na Baške oštarije, nakon sastavljanja šatora (shout out Dinku, sinovima slanine i legama na pomoći), tanjura graha i Velebitskog piva, uz dobru zezanciju cijele ekipe, baterije su ponovo bile pune i bio sam spreman za dalje. Kad kažem atmosfera cijele ekipe tu moram isto naglasiti i činjenicu da se većina nas nije znala prije HIGHLANDER-a. A eto nas sada, drugi dan HIGHLANDER-a svi sjedimo skupa i zezamo se kao da se znamo već godinama.
Sad ste i dio volonterske ekipe koja sudjeluje na HIGHLANDER-u, odnosno dio medicinskog tima. Kako je do toga došlo i što podrazumijeva vaša prisutnost na HIGHLANDER-u, tj kako izgledaju vaši dani na HIGHLANDER-u?
Na kraju HIGHLANDER-a 2019, bilo nas se skupilo 5-6 kolega liječnika koji smo se spontano upoznali tijekom tih 5 dana (nakon 5 dana HIGHLANDER-a mislim da sam već upoznao barem 200 od sveukupnih 300 sudionika te godine). I baš smo se zezali da koliko nas ima i koje sve specijalnosti pokrivamo, mogli bi otvoriti i terensku poljsku bolnicu. Od tuda smo razvili ideju da zaista imamo tim medicinara koji će paziti na planinare tijekom HIGHLANDER-a. Kolege bi bili raspoređeni po trasi, ili kao stacionarni timovi koji bi bili na kontrolnim točkama ili mobilni timovi koji bi patrolirali pojedine dijelove trase. Čak smo dobili i nadimak ‘blister popers’ jer su žuljevi bili definitivno glavnina posla kojom bi se kolege bavili u improviziranim ambulantama na svakoj od kontrolnih točaka.
Ove godine na HL Velebit imat ćete tim od 13 ljudi. Jesu li to sve zaljubljenici u planine i je li bilo teško oformiti tim?
Da, svi od reda pravi HIGHLANDER-i! Od njih 13, četvero je već prošlo cijelu trasu kao sudionici prethodnih godina. ‘Teško’ je bilo oformiti tim u smislu što smo imali puno kvalitetnih i jako motiviranih kandidata, te smo teškog srca morali suziti izbor na svega njih 13. Ali kao ‘izbornik’ moram reći - uistinu su svi genijalni i imam same riječi pohvale za svakoga od njih. I ne bojim se niti za naredne godine da će medicinski tim biti poput vina - svakom godinom još bolji. Štoviše, planiramo naše medicinare slati da vode i okupljaju medicinske timove i na HIGHLANDER-ima u drugim zemljama (primjerice ove godine smo već oformili medicinski tim za HIGHLANDER Srbiju, koji je obavio vrhunski posao na Staroj Planini u lipnju)
Radite u Engleskoj, a bit ćete dio HIGHLANDER Velebit. Znači li to da vi zapravo godišnji odmor planirate po HIGHLANDER-u?
Djelomično, i zbilja mi je žao što još nisam stigao otići na HIGHLANDER u neku drugu zemlju (posebno me privlači Durmitor i baš sam si obećao da nagodinu obavezno idem u Crnu goru na HIGHLANDER). Kroz naredne godine svakako je plan posjetiti što više zemalja u sklopu HIGHLANDER priče.
Po čemu je, za vas, HIGHLANDER drugačiji od bilo kojeg drugog planinarskog događanja ili od "običnog" planinarenja?
Kao što ranije spomenuh - atmosfera, prvo i osnovno. Taj osjećaj zajedništva, ekipa je super, s toliko ljudi se upoznaš, a ono možda najvažnije od svega - upoznaš sebe. Od kakvog materijala si sačinjen i koliko toga zapravo možeš izdržati i postići. HIGHLANDER je izvrstan primjer planinarenja u ‘kontroliranim uvjetima’ gdje čak i početnici na planini imaju dobar teren za upoznati se s planinom i planinarskim vještinama. I na kraju, kako svima govorim kada ih sretnem na trasi - nemojte jurcati, nego stanite, odmorite, uživajte u pogledu i trenutku. Jedino se natječete samo sa sobom i spoznajte koliko potencijala zapravo imate.
Doktori šečedu po brdami, a plata im je kao mala. Ma hajde