Jedina stanarka više od 200 godina stare i napuštene zgrade sa 13 spojenih stanova u Starom Topolovcu je 63- godišnja Dragica Kozarić. Već 30 godina živi bez vodovoda i sanitarnog čvora. Dok su svi ostali odselili u potrazi za nečim boljim, životne okolnosti prikovale su je za objekt koji je već dugo opasan po život.
400 kuna za hranu i lijekove
Naime, jedna strana krova već se urušila, dok velik dio prokišnjava. Tamošnju nekretninu dobila je još 1985. godine kao zaposlenica nekadašnje farme muznih krava tvrtke Posavka u Šašnoj Gredi, gdje je „zaradila\" deset godina radnog staža, nakon čega je radila u Metalingu, a potom u potrazi za zaposlenjem i sve sezonske poslove do kojih je dolazila. Doselila je s tadašnjim suprugom i othranila dvoje djece, koja joj nažalost nemaju kako pomoći. Dok kći živi i radi na moru, sin preživljava kao građevinac.
Danas se njezin svijet odvija sa 840 kuna mirovine unutar četiri popucala i vlažna zida sobice, na koju se nadovezuju kuhinjica i kupaona. Vode nema pa po nju pješači do bunara i potom zagrijava na peći, dok po onu za piće odlazi u selo. Unatoč mizernim uvjetima i sredstvima, vesela i pozitivna Dragica svakoga mjeseca prvo podmiri režije, za koje ne duguje ni lipe. Preostalih 400 kuna raspoređuje na hranu i lijekove.
Bolesna kralješnica
Bolesna kralježnica ne spriječava je da uzgoji nešto kokoši i jaja te vlastito povrće u vrtu, a povrtnjake u neimaštini za sitnu naknadu okopava i starijim mještanima. Na pitanje čime joj se može pomoći i što joj najviše treba odgovara rijetkom jednostavnošću.
– Brašno, sol, ulje i šećer. To mi je najpotrebnije – kaže baka troje unuka. Prioritet joj je preseliti u prikladniji životni prostor, no ni tu pomoći još uvijek nema.
– Obratila sam se u gradsku vijećnicu Siska, no tamo su mi rekli da rješavanje stambenog pitanja čeka još 400 osoba. Osim toga, da bih ispunila potrebnu papirologiju i platila takse za podnošenje zahtjeva, trebaju mi novci koje nemam. Voljela bih se odseliti nekamo na selo. Bitno mi je samo da sam blizu doktora- ističe D. Kozarić. Najviše je muči samoća, koju joj ublažava prijateljica Katica Brlić.
– Plačem svaki dan. Osjećam se ponekad kao da me je i Bog zaboravio- dodaje razočarana što joj nitko, do sada, nije pomogao. Dragici Kozarić može se pomoći donacijom u hrani ili simboličnom uplatom na račun 3290661929 u Hrvatskoj poštanskoj banci.
