Samo 13 godina imao je danas 23-godišnji Zagrepčanin kad je kartajući
zaradio prvi novac. U svom kvartu otada je redovito organizirao
kartanje za novac da bi s jedva 15 godina prvi put ušao u kasino.
Prijelomni trenutak
- Kako sam ušao, tako nisam ni prestajao dolaziti. Više od deset puta
posudio sam od kamatara čije su kamate bile od 10 do 30 posto. Njih bih
vraćao mjesecima, glavnicu nikad - počeo je svoju priču mladić koji
je prije dva mjeseca utočište našao u Vrbici pokraj Osijeka u Zajednici
udruge NE-ovisnost.
Prijelomni trenutak za konačno "ne" kockanju bilo je, kaže, kada su
kamatari uletjeli u stan njegovim roditeljima.
- Mene nije bilo kod kuće, pobjegao sam. Ne mogu ni zamisliti kako
im je bilo jer ja tad nisam razmišljao ni o čemu. Najvažnije mi je bilo
da imam novca. Ne mogu ni sada reći da sam sto posto shvatio što sam
učinio - dodaje mladi Zagrepčanin koji je zbog ovisnosti o kocki i
na poslu dolazio u iskušenje uzeti novac.
- Dnevni nam je utržak oko 100.000 kuna i znao sam razmišljati o
tome da ga uzmem, ali bih se sjetio kamo bi me sve to odvelo - kaže
mladić koji je vratio sve dugove kako bi mu obitelj bila sigurna, a
šefu priznao ovisnost. Koliko je izgubio, ne zna. Slikovito, kaže,
najmanje stan i auto. Igranje na mali iznos, nekoliko stotina kuna,
bilo mu je "gubljenje vremena".
Ugroženi maloljetnici
Utočište u Vrbici pronašao je i Hrvoje Lončarić (23) iz Brodskog
Stupnika koji je prije 11 mjeseci prestao piti alkohol. Sa 15 godina
bilo je to pivo, poslije je, nakon odlaska u vojsku i
zapošljavanja u "Đuri Đakoviću", počeo sve više piti. Bilo što,
samo da se ruke ne tresu. Iako su obojica počeli kao maloljetnici,
problema u zadovoljavanju ovisnosti nisu imali.
PUT OPORAVKA Ispovijest mladića 'odraslih' u kladionicama i s alkoholom
Život mi se pretvorio u bježanje od kamatara
