Iako pritisak na bolnički sustav polako popušta, u jedinicama intenzivnog liječenja nema predaha. Osim brige za pacijente na respiratorima, liječnici i sestre pomažu i onima koji su imali sreću i uspjeli se izboriti za život, da u procesu oporavka ponovno nauče govoriti i kretati se. Borba je teška, oporavak dugotrajan.
Pacijenti u ovoj jedinici intenzivnog liječenja sve su mlađi, kazala je za HRT Nikolina Marić, internistica i intenzivistica.
"Iznenadite se kad liječite pacijente koji su puno mlađi od vas i kada, za razliku od onog prošlog i pretprošlog vala kada smo pričali s muževima i ženama i drugim članovima obitelji, sad razgovaramo s roditeljima i dajemo im informacije o njihovoj djeci koja tu leže". Uz to, dodaje – ima jako puno trudnica.
– Moramo ih prvo odvojiti od aparata za disanje, što je vrlo mukotrpan i težak proces. Moramo ih učiti jesti, govoriti, micati se – dodaje liječnica Marić.
Za pokrete su zaduženi fizioterapeuti. Sve to ide u etapama, napominje fizioterapeut Andrija Poljak. Cilj je dovesti pacijente "u vertikalu", da mogu sjesti, ustati i hodati.
citajuci samo ove komentare, od prije godinu dana niti u snu nebi sanjao, koliko qretena hoda po ulicama.