Kao grom je 18. travnja odjeknula vijest da je podtajnik ministarstva prometa Armando Siri (Liga) s još devet osoba pod istragom za korupciju. Sumnja se da mu je obećano 30.000 eura progura li neke amandmane na zakone kojima bi se pripomoglo tvrtki za proizvodnju vjetroelektrana poduzetnika Vita Nicastria.
Dva dana ranije podnijela je ostavku predsjednica regije Umbrije Catiuscia Marini (Demokratska stranka-PD), osumnjičena za sudjelovanje u namještanju natječaja za prijam osoblja u zdravstvenim ustanovama. Predsjednik gradske skupštine Rima Marcello de Vito (Pokret 5 zvijezda-M5s) uhićen je koncem ožujka pod sumnjom da je primio mito u vezi s gradnjom novog stadiona kluba Roma.
De Vito se “proslavio” kada je 2015. uzvikivao: “Poštenje, poštenje, poštenje!” (geslo M5s), što je išlo tadašnjeg rimskog gradonačelnika Ignazia Marina (PD) optuženog da je kreditnom karticom Grada potrošio 20.000 eura na ručkove. Prije nekoliko dana (9. travnja) Vrhovni sud ga je definitivno oslobodio optužbi jer “nije počinio kazneno djelo”.
Marino je 2015. podnio ostavku nakon samo dvije godine upravljanja Rimom, a sada kao liječnik radi u SAD-u. Onaj koji je najviše galamio protiv Marina, De Vitto, sada je u zatvoru. Kako dođe do apsurda kada se istraga provodi iznad svega dokaz je uhićenje Anne Rite Zappulla, direktorice škole Marconi u mjestu Imperia. Uhićena je 14. travnja samo zato što je možda neprimjereno u privatne svrhe koristila školski automobil. Srećom sudac za preliminarnu istragu Massimiliano Rainieri nije potvrdio pritvor, pa je Zappulla oslobođena.
To su samo neki primjeri u posljednjih petnaestak dana kako istrage utječu i na politički i društveni život. Zašto? Jer je politika donijela zakone kojima se htjela zaštititi od korištenja politike u privatne svrhe. Bilo bi jednostavnije kada politika ne bi odlučivala o tome tko će preko (uvijek namještenih) natječaja dobiti posao, odnosno kada bi se depolitiziralo struke. Ali tada bi sama sebi oduzela moć zapošljavanja uhljeba. U začaranom smo krugu.
