Moj prvašić uglavnom dobiva petice. Kad dobije četvorku, kažem mu da sam ponosan na njega, ali znam da je mogao dobiti peticu. Prema školskom sustavu, objasnio je moj Tomislav, dvojka se smatra prihvatljivom ili dovoljnom. Može biti “dovoljna” u školskom sustavu, ali nije u našoj kući.
Dok sam nedavno čekao let, naletio sam na bivšeg visoko pozicioniranog političara. Nakon kratkog prijateljskog razgovora, pitao me je li mi se svidio rad u Sjedinjenim Državama. “Apsolutno”, rekao sam pa zaključio: “Amerikanci brzo utvrđuju jeste li dobri ili ne, i prema tome vas nagrađuju.”
On je na to snažno reagirao: “To nije pošteno, većina ljudi nije izvrsna. Zbog toga većina Amerikanaca živi na rubu siromaštva.”
Teza da prosječni Amerikanac živi u siromaštvu redovito se spominje u Hrvatskoj. Obično dolazi od ljudi koji nikada nisu bili ondje, a istodobno su žarko nastojali očuvati naše osrednje institucije pa se boje izvrsnosti. Međutim, ovaj bivši političar vrlo je inteligentna osoba. Proputovao je svijet. Tijekom svog mandata bio je odgovoran za usmjeravanje Hrvatske prema prosperitetu – nešto što se nikada ne postiže prosječnošću. Ipak, nije odustajao od svoje mantre da je izvrsnost opasna. Zaključio sam našu raspravu: “Ako je vaša teza istinita, onda bi se milijuni Amerikanaca htjeli preseliti u Hrvatsku, a ne obrnuto.”
Naše branjenje prosječnosti guši Hrvatsku – politiku, javnu upravu, korporacije. Rezultat osrednji su zdravstveni i obrazovni sustav, osrednje javne usluge, nekonkurentna poduzeća, niže plaće, niske mirovine i bijeg nekih od najboljih i najsjajnijih stručnjaka u druge zemlje u kojima su nagrađeni za izvrsnost.
Zašto prihvaćamo činjenicu da je naše glavno sveučilište zauzelo 850. mjesto u svijetu, ali zahtijevamo da naša nacionalna nogometna momčad bude među prvih deset? Kako to da svijet “kupuje” Modrića, Mandžukića i Rakitića za milijune eura, ali ne regrutiraju naše vođe (korporativne i druge) u sličnim brojkama ili za slične iznose? Moj je sugovornik odgovorio: “Postoji samo jedan Modrić”.
Ali Luka Modrić nije sam pobjeđivao na Svjetskom prvenstvu. Oko njega je bilo 20 izvrsnih igrača i svaki je imao koristi od igranja protiv drugih jakih igrača. To je podignulo svačiju igru. Pobjede na Svjetskom prvenstvu ne događaju se kad cilj dosegne zonu udobnosti. Izvrsnost dolazi prekoračenjem udobnosti i prosječnosti.
S 20 izvrsnih političkih vođa mogli bismo računati na nekoliko pristojnih političkih stranaka. S 20 izvrsnih korporativnih lidera dobili bismo najmanje 6-7 visokokonkurentnih tvrtki svjetske klase koje bi povukle još 20-30 tvrtki. S 20 izvrsnih akademskihadministratora, jedno ili dva naša sveučilišta mogla bi barem dosegnuti razinu od 100 najboljih. Trend rasta nastavio bi se jer izvrsnost je zarazna. Institucije utemeljene na izvrsnosti postaju magneti za visoke izvođače. Njihov uspjeh donosi veću plaću svima jer plima podiže sve brodove. Dakle, svom sedmogodišnjem sinu i bivšem ministru nudim isti savjet – ne može se imati život za peticu ako izvedba zaslužuje dvojku.
