Pisati o temi uskrsnuća uvijek je teško. U današnjici, hrvatskih prilika, laži, korupcije i teških ljudskih egzistencijalnih briga, treba imati silnu vjeru i ljubav prema Bogu da te, uz duh ovog vremena, Uskrs dublje zanima. Za one koje ipak zanima, pišem sljedeća razmišljanja.
Uskrsnuće je hrid o koju se odbija pjena sotonskog bijesa. Upravo ta pobjeda Krista pulsira u onima koji ljube, kao što je prije pulsirao Adamov grijeh. Uskrsli sada svjedoči da je patnja preludij Slave. U čovjeku Krist trpi, plače i umire, da bi u njemu i s njim čovjek uskrsnuo. Čekanje je dugo, ali je nada utemeljena, i u Ljubavi neuništiva. Odsad, za što god da se ljudi vežu, ako se ne vežu za Krista, vežu se za smrt i lešinu.
Uskrsnuće je dokaz budućega, i mi znamo da se posljednje stvari već događaju. Isus je odveć velik da bi mogao umrijeti i ostati mrtav. Njemu je križ otvoren put u život. Zar nije i sv. Luka rekao: “Nije li trebalo da Krist trpi i tako uđe u nebesku slavu?” Kristovo Uskrsnuće dokazuje da Bog ostaje vjeran čovjeku. Uskrsnuo je Razapeti i time zajamčio da će s njime Uskrsnuti samo razapeti. Uskrsnuće razmiče povijesno-vremenski obzor i pripušta Svjetlo budućnosti, jer veće je Svjetlo Uskrsa nego sve tmine patnje i grijeha.
Uskrsnuće je praznina groba. Krist ostavlja svoj grob dok drugi velikani idu u njega i tamo ostaju. Prazan grob ne ide dalje od groba. Ipak je potrebno nešto drugo da se vjeruje u Uskrsnuće. Prazan je grob problem koji može imati više odgovora. On potiče pitanje Uskrsnuća, ali ga po sebi ne dokazuje. Na svetom grobu ne slavi se grob, nego Uskrsli.
Uskrsnuće je snaga svim “razapetima”. Uskrsnuo je Razapeti i time zajamčio da će s njime Uskrsnuti svi razapeti. Uskrsnuće je priznavanje Božje Ljubavi prema svim patnicima bilo koje vjere, boje kože, nacionalnosti, spolnosti ili životnog opredjeljenja. Ono je proročki znak da će se sve dogoditi na nama što je počelo u Kristu. U Uskrsnuću je ljudska budućnost već ostvarena. U Uskrsnuću Bog poklanja budućnost onima koji je nemaju, niti je mogu zaslužiti, a ni svojim silama pribaviti.
Uskrsnuće je dokaz da ne postoje svjedoci Uskrsnuća, nego samo Uskrsloga. Istinsko i autentično razumijevanje Uskrsnuća moguće je samo vjerom. Onom vjerom koja se događa kada Riječ Kristova u snazi Duha Svetoga dotakne Srce čovjeka u njegovoj konkretnoj egzistenciji. Iz života, riječi, bola, “sudbine”, smrti i Uskrsnuća Isusa Krista, čovjek mora iščitati svoj smisao.
Uskrsnuće je radikalizam čovječjeg intelekta. Izaziva njegovu “ludost”. U praznini groba potiče pitanja, ali ih po sebi ne dokazuje. Na svetom se Grobu ne slavi grob, nego Uskrsli. Ako se kroz Isusov Grob gleda na Uskrsnuće, ne vidi se Uskrsli. A ako se kroz Uskrs gleda na Grob, vidi se da je on prazan.
U konačnici Krist je budućnost svega stvorenog, a ne samo čovjeka. U Kristu je sažet i radikaliziran čovjek i svemir koji se trudimo upoznati. Krist je njegova prirodna, normalna i konačna granica. Bog, a drugo mu je ime LJUBAV, nema drugog Lica osim lica svih nas – onoliko milijardi lica koliko nas ima. Nema drugog puta k Njemu nego ga u svakom od tih lica prepoznavati.
Svima onima koji ljube Raspetu i Uskrslu ljubav, neka vam je sretan Uskrs!
Svećenik karizmatik Zlatko Sudac ........................... Commedia dell'arte Harlekin