Početkom kolovoza prošle godine pisali smo o znanstvenom radu u kojem se opisuje najstariji pokolj u nas, tupim udarcima u glavu ubijena je 41 osoba, među njima i velik broj djece. Tijela su pobacana u jamu koja je otkrivena 2007. godine. Iako se sve doima kao završetak neke tragične priče koja se dogodila u periodu Drugoga svjetskog rata, taj se događaj zbio u dalekoj prošlosti, prije čak 6200 godina. Jama u Potočanima kod Požege mjesto je masovnog zločina, prvog takvog za koji znamo da se dogodio na području Hrvatske.
Istraživali su ga ugledni hrvatski antropolozi koji su o tome objavili i znanstveni rad u časopisu International Journal of Osteoarchaeoogy. Radilo se o analizi ostataka 41 osobe koje su umrle nasilnom smrću, svi u samo jednom danu, nakon čega su njihova tijela pobacana u jamu i zatrpana. Dodatni je šok bilo otkriće velikog broja djece, a vidljivo je bilo kako se radilo o populaciji koja je oskudijevala hranom. Na poprištu tragičnog događaja, koji je ipak i jedinstven takav nalaz u nas, nalaze se ostaci pripadnika tzv. lasinjske kulture, tako nazvane po nalazištu Lasinja u Pokuplju koje se datira u bakreno doba, između 4350. i 3950. god. pr. Krista. No, tko su zapravo ljudi u grobnici sasvim slučajno otkrivenoj prije gotovo 15 godina, do sada se nije znalo. Ovog je tjedna u znanstvenom časopisu Plos ONE objavljen rad koji u velikoj mjeri rasvjetljuje i taj dio priče.
Očevi, nećaci i sestre
Studiju pod naslovom “Genome-wide analysis of nearly all the victims of a 6200 year old massacre opet potpisuje ista skupina hrvatskih znanstvenika, dr. Mario Novak iz Centra za primijenjenu bioantropologiju Instituta za antropologiju, kao i dr. Ivor Janković, dr. Hrvoje Potrebica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu zajedno s nekoliko uglednih stranih kolega među kojima su uz dr. Novaka vodeći znanstvenici dr. Ron Pinhasi sa Sveučilišta u Beču i dr. David Reich sa Sveučilišta Harvard. Studija otkriva kako se u slučaju Potočana ne radi o masakru određene obitelji ili grupe ljudi ili pripadnika neke naoružane skupine. Ne, DNK analiza pokazala je kako su ovi ljudi međusobno bili uglavnom nepovezani, ali su bili dijelom veće poljodjelske populacije.
– Nakon provedene genetske analize 38 od 41 žrtve bakrenodobnog masakra iz Potočana, sada znamo mnogo više o tim ljudima. Znamo da je riječ o lokalnoj populaciji s vrlo homogenim genetski nasljeđem (velika većina njihova genetskog nasljeđa potječe od prvih zemljoradnika koji su se doselili iz područja Male Azije prije otprilike 8000 godina). Genetička struktura ljudi iz Potočana vrlo je slična drugim populacijama iz kontinentalne Europe toga vremena, što nam dodatno govori u prilog kontinuitetu od ranog neolitika. Također, sada znamo da je u ovom slučaju riječ samo o manjem dijelu jedne mnogo veće zemljoradničke/stočarske zajednice. S obzirom na to da smo uspjeli odrediti molekularni spol svih analiziranih osoba, znamo da je u podjednakom broju riječ o muškarcima i ženama, što pokazuje da je ovdje riječ o sistematskom neselektivnom pokolju. I na kraju, analiza je pokazala da nisu prisutni slučajevi potomaka srodnika iz prvog i drugog koljena (drugim riječima incesta), što smo uočili na nekim drugim nalazištima iz razdoblja neolitika – rekao nam je dr. Novak.
Studija je također pokazala i kako je genetsko nasljeđe osoba pronađenih u jami kod Potočana homogeno, pa se isključuje i mogućnost nekog unutrašnjeg, generacijskog, sukoba. Sve to upućuje kako neselektivni zločini nisu svojstveni samo modernom dobu ili našoj bližoj povijesti već postoje praktično od postanka današnjeg čovjeka.
– U ovom slučaju radi se o tipičnom masakru, tj. egzekuciji velikog broja ljudi. To nam pokazuje arheološki kontekst koji sugerira da su tijela ubačena u jamu u vrlo kratkom vremenu, ali i niz ozljeda na glavi (pretežno na stražnjem dijelu) nanesenih raznim vrstama oružja. S obzirom na to da imamo ubijene djecu te odrasle muškarce i žene (oba spola i sve dobne skupine) riječ je o masovnom činu neselektivnog ubijanja. Definitivno nije riječ o sukobu dvije grupe jedne protiv druge jer u takvim situacijama imamo drugačiji spolni i dobni profil (pretežno odrasli muškarci) kao i raspored ozljeda (na licu i podlakticama, tzv. obrambene traume čega u Potočanima nema). Čini se da su nakon ovoga surovog čina tijela jednostavno nemarno ubačena u jamu kao da se htjelo što prije zataškati. Na žalost, ne možemo reći tko je počinitelj ovog djela jer nismo pronašli nikakve biološke ni kulturne ostatke koje bi mogli povezati s napadačima, objasnio je naš antropolog – jedan od vodećih znanstvenika ove studije.
Posebno je tragična činjenica to da, iako većina žrtava pronađenih u Potočanima nije ni u kakvom srodstvu, u jami se ipak nalaze i članovi obitelji.
– Otprilike jedna trećina analiziranih osoba u nekoj je vrsti srodstva, dok velika većina nije ni u kakvom srodstvu. Uspjeli smo izdvojiti četiri šire obitelji, a među srodnicima smo identificirali oca i dvije kćeri i njegova nećaka, dvije sestre, oca i sina itd. Kao što sam rekao, velika većina srodnički nepovezanih osoba sugerira da je ovdje riječ o većoj zajednici (pobijen je samo manji njen dio) koja se sastojala od nekoliko stotina ljudi – rekao nam je dr. Novak.
Teorija napada na selo
Te činjenice još jednom potvrđuju karakter ovog zločina.
– Kao što sam već napomenuo, ovdje nije riječ o žrtvama bitke jer u takvim je slučajevima potpuno drukčija demografska distribucija i raspored ozljeda na tijelima. U ovom slučaju pobijen je (masakriran) manji dio zajednice udarcem u stražnji dio lubanje, najvjerojatnije su žrtve bile vezane i klečale. Napadači nisu vodili računa o spolu ni dobi svojih žrtva, već su hladnokrvno pobijeni svi bez ikakvog obzira. Znači, moguće da je riječ o nekakvom upadu u selo ili slično, ali nije riječ o bitki ili egzekucijama poslije bitke – kaže dr. Novak.
Iskopavate prapovijesne ostatke i detaljno rekonstruirate događaje od prije 6000 godina a nikako da iskopate 80000 navodnih žrtava iz Jasenovca i dogovorite se jeli logor postojao do '45 ili '48 i to pored još živih svjedoka.