Zabrinutost za očuvanje suvereniteta i identiteta jedno je od osnovnih polazišta na kojima u Europi glasove na izborima osvajaju stranke sve desnijeg političkog spektra. To je posebno izraženo posljednjih godina, još više otkako je izbila svjetska financijska kriza, jer se u krizi društva često radikaliziraju, pojačava se nacionalistička retorika, jača šovinizam, ekstremizam, nesnošljivost prema drugome i drukčijemu, jača euroskepticizam...
I u Hrvatskoj se događa sličan scenarij, a posebice je sve jači euroskepticizam otkako smo 1. srpnja ušli u EU, ali je i sve izraženija nesnošljivost prema svima koji ne misle kao vladajuća kasta. Štoviše, to je, izvana gledano, nekakvo iracionalno ponašanje kada se nalazite u klubu, ali ne želite poštovati njegova pravila i svoje preuzete obveze. Pa zašto ste ulazili u klub?
Ne, nisu u Hrvatskoj u pitanju pravaške stranke ni HDZ, nije to neka treća toliko tražena opcija. To je SDP, stranka socijaldemokrata koja danas u sebi ima najmanje socijaldemokracije, stranka koja svojim političkim vokabularom počinje nalikovati nacionalističkim strankama krajnje desnice, i to upravo na pitanju suvereniteta. Najbolje se to ovih dana čulo u Saboru, kad su zastupnici SDP-a zagrmjeli na HDZ da svojim prijedlozima promjene Ustava ta stranka udara na suverenitet Hrvatske i da daje prednost pravosuđima drugih zemalja pred hrvatskim. Sve bi to bilo u redu da Hrvatska nije članica EU. Ali kako jest, doista se valja zapitati je li premijer i pravnik Zoran Milanović sa svojim jurišnicima ikad čuo za europsku pravnu stečevinu? Je li on na studiju prava išta naučio o međunarodnom pravu, o europskom pravu? Ili je u cilju zaštite udbaškog poretka i njegovih ljudi pravo sklonjeno?
Milanovićeva zaštita Josipa Perkovića kao istinskog i gorljivog hrvatskog rodoljuba (koji na početku stvaranja hrvatske države nije imao motivaciju da se zaštiti od srpske Udbe, nego mu je isključivo Hrvatska bila u srcu) svakako je domoljubni čin na kojemu mu zavidi i najžešća hrvatska desnica. Gdje je ta hrabrost kod Tomislava Karamarka, Ruže Tomašić i Danijela Srba, da za zaštitu hrvatskih interesa zaštite progonitelja najvećih hrvatskih mučenika u dijaspori? Desnica nema tu jakost da zaštiti udbaše i zato Milanović stvara nacionalistički SDP. On se ponaša kao da je uz bok Zrinskih i Frankopana, kad su ovi bili razočarani bečkim dvorom nakon što im nije pomogao oko Turaka!
Na žalost, zbog Milanovića i ekipe svatko racionalan može samo ostati u čudu jer s njima ne vrijede argumentirane rasprave, oni imaju svoj cilj i njemu će podrediti sve, ako treba preko noći promijeniti zakone, izbaciti stručnjake na cestu i postaviti svoje poltrone koji će bespogovorno odraditi što komitet traži. Najnoviji primjer takvog bahatog ponašanja jest otkazivanje suradnje profesoru prava svjetskog glasa Mirjanu Damaški kao pravnom zastupniku RH na Međunarodnome sudu pravde u Haagu u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid. Ni premijer ni ministar pravosuđa, inače oličenje bahatosti, nisu našli potrebno s njime razgovarati i na civiliziran, uljuđen zapadnjački način sve dogovoriti s njime. Štoviše, umjesto toga govore neistine, i Vesna Pusić s njima. No nije Damaška jedini, to je puzajuća kvaziljevičarska revolucija u Hrvatskoj koja jede sve pred sobom. Nisu bitne biografije, nisu bitna djela, nije bitna sposobnost, bitna je samo poslušnost i odanost partiji. Ali tu je samo dijelom prisutna ideologija. Više od ideologije, to je bitka za moć, pozicije, očuvanje fotelja, moć koja omogućuje da zapošljavate svoju rodbinu i svoje prijatelje, da svojima namještate poslove, moć da upravljate životima drugih, moć da budete iznad svih... To što država gospodarski tone, koga puno briga? Zato Branko Grčić uime svih njih mantra da će biti bolje. Da, njima je već sada bolje!
>>Referendum prije promjena Ustava?
Evropsko pravo znaci za vecinu clanica da nemaju pravo...