Šokantan je podatak da su hrvatski srednjoškolci pokazali ispodprosječne rezultate na najvećem svjetskom obrazovnom istraživanju, tzv. PISA testu (Programme for International Student Assessment). Još je šokantnije što je trend negativan jer su u odnosu na posljednje istraživanje rezultati – gori. Među 65 država Hrvatska je između 36. i 40. mjesta. Iz čitalačke pismenosti 36. mjesto, iz prirodoslovne 37., a iz matematičke 40. Od 57 zemalja sudionica istraživanja u 2006. godini, pak, po čitalačkoj pismenosti bili smo na 30. mjestu, po prirodoslovnoj na 26., a po matematičkoj na 36. Najbolji su tinejdžeri azijskih zemalja, a Europa se jedino može pohvaliti rezultatima Finske. Posebno je tužno što se mnogi tješe lošijim rezultatima država u regiji ili rezultate zovu "relativno zadovoljavajućim".
Razvoj brzine razmišljanja
Ima i onih koji su osmislili kako napredovati te izradili program koji bi to omogućio. Riječ je o Mensa – NTC sustavu učenja koji je utemeljio Ranko Rajović, član Upravnog odbora Mense International. Program se već provodi u Sloveniji, Češkoj, Srbiji, Švicarskoj i Rumunjskoj. Pilot-projekte primjenjuju Italija, Izrael, Norveška, Makedonija, Crna Gora, Bugarska, Mađarska. Uskoro će programi osvanuti u Finskoj, Brazilu, Engleskoj, Novom Zelandu i Meksiku. Iz mnogih država zovu, no zasad nemaju dovoljno kapaciteta da prihvate pozive iz Južne Koreje, Australije, Japana, Belgije, Danske. U Hrvatskoj je program zaživio u Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci i Zadru.
NTC metoda ne mijenja ni školski ni vrtićki program, mijenja samo način učenja i usvajanja gradiva, podiže intelektualni potencijal djece koja sudjeluju u programu, sprečava poremećaje koncentracije, disleksije i disgrafije te razvija brzinu mišljenja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje. Trenutačna dijagnoza razvoja djece, s obzirom na medicinske pokazatelje predškolaca, još je više poražavajuća.
U pojedinim gradovima više od 60 posto djece ima ravna stopala (prvi znak da nisu na dobrom evolucijskom putu razvoja), usporenu akomodaciju oka (može utjecati na pojavu disleksije), smanjene grafomotoričke sposobnosti (može rezultirati poremećajem pisanja) i u postotku više djece ima govorni poremećaj nego prije 15-20 godina. Svi su ti problemi rezultat pogrešne preraspodjele sinapsi u mozgu jer dijete kroz igru i aktivnosti nije razvilo važne sinapse, koje se uglavnom razvijaju do sedme godine, objašnjava Rajović. Znači li da bi u budućnosti rezultati provjere znanja i inteligencije mogli biti i gori.
– Na žalost, da! Upozoravao sam na ovu situaciju još prije šest godina na kongresu svjetske Mense, a redovito to govorim i na predavanjima – da nekoliko azijskih država jako brzo napreduje, dok Europa zaostaje jer propušta važan segment razvoja djece, razdoblje od treće do sedme godine. Nije nužno da djeca krenu u školu s pet godina, ali moramo u vrtiće uvesti posebne metode koje će im pomoći da razviju svoje biološke potencijale i nauče funkcionalno razmišljati. Zato kažem da bi moglo biti gore od ovoga ako ne potičemo dječje potencijale i ne naučimo roditelje što to što krivo rade s djecom – ističe Rajović.
Posebna mentalna stimulacija
Što je zapravo pošlo krivo, zbog čega naša djeca nisu sposobna funkcionalno razmišljati, a azijska jesu.
– Jedna je od pretpostavki da je riječ o posebnim vrstama stimulacije (kroz igru, tradiciju, kulturu..), koju djeca u najbolje plasiranim zemljama imaju od ranog djetinjstva. Mi smo u program uveli nešto novo za Europu. To je posebna vrsta mentalne stimulacije (apstraktno razmišljanje iz sektora serijacije, klasifikacije, analogije i asocijacije). U početku je bilo otpora starijih kolega, koji su govorili da je to maltretiranje djece. Brzo smo pokazali da naša djeca, ako im određene aktivnosti dajemo kroz igru, već u petoj godini mogu postići složene forme apstraktnog razmišljanja. Jednostavno, pokrenuli smo proces razmišljanja kod djece. Uvijek moramo imati na umu: ne smijemo podcjenjivati sposobnosti djece, posebno ne u razdoblju kada se mozak najintenzivnije razvija, od treće do pete godine. Matematička se sposobnost razvija kroz igre serijacije i klasifikacije. Imamo ih i mi u Europi, ali ne kao u istočnoj Aziji. Mi sve moramo proći na konkretnom nivou, djeca moraju vidjeti objekte s kojima rade i razvrstavati ih po nekom obilježju. U Aziji je to drugačije, imaju aktivnosti u kojima je zadatak zamišljati elemente koji se potom razvrstavaju po nekom obilježju ili veličini, što je željena apstraktna razina – dodaje Rajović. Djeca su sposobna za čitanje već s četiri ili pet godina, no to nije problem, bitno je da se igraju apstraktnim simbolima. Mi takve igre u redovitom programu u vrtićima nemamo. NTC metoda pokrenula je nešto novo. Uvodimo u sklopu jednog dijela programa i rano učenje apstraktnih simbola i kasnije igranje tim simbolima.
Što je osnova funkcionalnog znanja?
Promjene se vide brzo, djeca u vrtićima pokazuju motivaciju. Čak traže od roditelja da uče zajedno i zaboravljaju TV i ostale zamke koje nudi moderna tehnologija (kompjutori, videoigrice...). U školama se uspjeh vidi za mjesec ili najkasnije dva. Prosječna je ocjena cijelog razreda veća, djeca više nemaju strah od odgovaranja, bolje pamte i, najvažnije – uče kroz igru, a da ponekad toga nisu niti svjesni.
– Rezultati ankete 66 stručnih djelatnika predškolskog odgoja te povratne informacije koje svakodnevno primamo iz vrtića su ohrabrujući. Odgojiteljice, u suradnji sa stručnim službama, prilagođavaju pristup odgoju i naobrazbi uz uvođenje elemenata Mensa – NTC sustava učenja poštujući Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi i Državni pedagoški standard. Javljaju nam se brojne odgojiteljice i vrtići koji žele sudjelovati u provedbi sustava, pred nama je i certificiranje seminara. Dosta toga ovisi o sredstvima koje će osigurati hrvatska Mensa i jedinice lokalne uprave pa se sada teško možemo obvezati na konkretne rokove, no Mensa – NTC sustav učenja sigurno će zaživjeti – uvjeren je Roman Slovenc, predsjednik hrvatske Mense.
\'\'TITO\'\'jos ne zna da je pronadjen aparat za brijanje.