Nismo se prevarili. Naš znanstveni zaključak je jasan: ono što se događa u Međugorju ozbiljno je, treba biti ozbiljno shvaćeno”, izjavio je prof. dr. Henri Joyeux, francuski kirurg i kancerolog, profesor na medicinskom fakultetu u Montpellieru u Francuskoj. Taj ugledni liječnik time je i službeno objavio rezultate medicinskih ispitivanja koja je 25. lipnja 2005. godine u Međugorju proveo nad vidiocima Marijom Pavlović-Lunetti i Ivanom Dragićevićem. A rezultati su iznova potvrdili da ono što međugorski vidioci doživljavaju u vrijeme ekstaze – znači, u času kad tvrde da vide Gospu – nije nikakva prijevara.
Uglednom profesoru pomagao je tada dr. Philippe Loron, neurolog iz pariške klinike Salpetrire, koji je donio najmodernije uređaje za snimanje i istraživanje. S njima su bile još četiri osobe, dva muškarca i dvije žene koji još nikada nisu bili u Međugorju te su vidioce promatrali izrazito kritički. Jedan od njih je specijalist za snimanje mozga i dišnih organa. Mariju i Ivana – kojima se, prema njihovim riječima, Majka Božja ukazuje i dan-danas, već gotovo 25 godina – francuski je tim testirao prije, za vrijeme i poslije ekstaze. Ivan je tada izjavio kako je malo negodovao, čemu testiranje na obljetnicu ukazanja, no pristao je jer je to ispitivanje tražila Crkva.
– Inače ne bismo željeli biti pokusni kunići – rekao je Ivan i otkrio kako rezultati najnovijih testova idu u Vatikan, papi Benediktu XVI.
Snimanje ukazanja
Zanimljivo je napomenuti da je prof. Joyeux bio na čelu francuskog tima stručnjaka koji je međugorske vidioce ispitivao i 1984. godine. Francuzi su tada snimili prve elektroencefalografe vidjelaca.
– Dvadeset godina poslije – kaže prof. Joyeux – naš se zaključak nije promijenio. Snimili smo velik broj tih izvanrednih fenomena koje nazivamo “ukazanje”, “ekstaza”. Analizirali smo ih na najdetaljniji mogući način, tražili smo prijevaru snimajući te fenomene stotine puta kamerom i drugim sredstvima. Naš je tim obavio najstrože psihološke testove i jednoglasni je zaključak da su svi ti mladi vidioci, koji su u međuvremenu odrasli, zdravi i fizički i psihički, u osobnom, obiteljskom i društvenom životu. Može se reći da su zdraviji od općeg prosjeka u Francuskoj.
Znanost je, dakle, ponovno utvrdila da je ono što međugorski vidioci doživljavaju istinito, da njihova ekstaza nije ni sanjarija, ni padavica, ni halucinacija, ni histerija, da ona nema ništa bolesno te da nije poremećaj identiteta. No treba napomenuti da znanost ne može odgovoriti na pitanje s kime vidioci komuniciraju u vrijeme ekstaze, ona ne zna što ili koga oni vide.
– Mi ni u jednom trenutku nismo mogli uhvatiti sliku ili zvuk osobe, Gospe, za koju vidioci kažu da je vide i čuju. Mogli smo ispitivati samo primatelje tog izvanrednog fenomena – objašnjava prof. Joyeux i ističe: – Nije na znanosti, pa bila ona i najrazvijenija, da potvrdi ili negira da se Gospa ukazuje u Međugorju. Mislim da se to nikad neće moći dokazati znanstvenim, pa ni najmodernijim testovima. To trebaju reći crkveni autoriteti.
Crkveno očitovanje
Napominjem da od 1981. do danas Crkva nikada nije osudila međugorska događanja, dopustila ih je, što nije njezin običaj kad fenomeni nisu ozbiljni. Zašto se Crkva još nije očitovala? Jednostavno zato što fenomeni nisu zaključeni. No, ne bi me iznenadilo da se Crkva, kad sve bude završeno, pozitivno očituje o ovim fenomenima koji, uostalom, donose iznenađujuće plodove u današnjem svijetu – zaključuje francuski stručnjak, koji je uvjeren da se u Međugorju događaju važne stvari.
Atmosfera koja zrači
– Mnoge sam potaknuo da odu u Međugorje: zdrave i bolesne, nevjernike i vjernike, skeptične redovnike, znanstvenike i neznanstvenike, mlade koji traže svoj put, teške narkomane… – otkriva prof Joyeux. – Svi su se vratili dirnuti tim mjestom, atmosferom koju zrači. Mnogi su o tome govorili i svjedočili, drugi su diskretno zadržali za sebe ono što su tamo primili.
Treba reći da još nikada u povijesti nijedan fenomen ukazanja nije bio podvrgnut tako brojnim i strogim medicinsko-znanstvenim ispitivanjima kao što je to slučaj s međugorskim ukazanjima. Stručnjaci različitih usmjerenja i stavova, liječnici, neuropsihijatri, psihijatri, psiholozi, parapsiholozi, teolozi iz Italije, Francuske, Slovenije..., služeći se sofisticiranim uređajima, brojnim su metodama provjeravali istinitost tvrdnji šestero međugorskih vidjelaca i njihovo psihofizičko stanje. Sva ispitivanja pokazala su da vidioci ne manipuliraju.
Zanimljivo je spomenuti i jedan pokus koji je 2. lipnja 1984. godine učinio svećenik Nikola Bulat. Kao član komisije koju je osnovao tadašnji mostarski biskup Pavao Žanić da bi ispitala vjerodostojnost međugorskih ukazanja, prisustvovao je ekstazi vidjelice Vicke Ivanković. Međutim, on se nije poslužio kakvim modernim uređajem, nego je na ukazanje došao oboružan velikom iglom! Kad je počelo viđenje, tom je iglom Vicku ubo iznad lijeve lopatice, a kako se nijedan mišić njezina lica nije pomaknuo, pokus je ponovio još jednim ubodom. Ni tada nije ni vrisnula ni reagirala, premda je ubod zasigurno bio vrlo dubok i bolan. Naime, nakon ukazanja okupljeni su mogli vidjeti mrlju krvi na vidjeličinoj bijeloj bluzi.
