Ustav Republike Hrvatske jedinstveni je opći pravni akt s najvišom pravnom snagom u Republici Hrvatskoj u kojemu se nalaze ustavnopravne norme. Donesen je 22. prosinca 1990. pa ga se naziva i božićnim Ustavom.
Jedno je od osnovnih načela prema Ustavu 3. članak, koji govori o zaštiti prava čovjeka kao najvišoj vrednoti ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Temeljno određenje suvremenog ljudskog prava jest da su svi jednaki. U svim zakonima i propisima o zaštiti ljudskih prava osnovna su težnja iste mogućnosti svakog čovjeka bez obzira na razlike koje među njima postoje. Unatoč svim različitostima – svi smo mi ljudska bića.
Sukladno tome, ljudska prava pripadaju svakom čovjeku samim time što je svatko od nas ljudsko biće bez obzira na zakon. Država ih ne propisuje, ali jamči njihovu zaštitu te se ona stoga moraju poštovati. Ono što je u zakonu propisano vodilja je kojoj težimo, ali na kraju ovisi o nama samima.
Svatko od nas poštuje ljudsko dostojanstvo tolerantnim ponašanjem te ni na koji način ne nanosi štetu drugome. U krajnjem slučaju, to je naša dužnost.
O ljudskim pravima moramo se informirati i o njima učiti, ali ponajprije je neophodno stečeno znanje provoditi u praksi kako bi borba za ostvarenje ljudskih prava ušla u svakodnevicu, a ne bila samo jednokratni akt.
U povodu Dana državnosti u srijedu 26. svibnja uz Večernji list darujemo Ustav Republike Hrvatske.
Proslavimo pobjedu za samostalnu i neovisnu Hrvatsku!
