Subota 5. ožujka
Šefu SDP-a uzvraćeno u vlastitoj stranci
Prošli sam tjedan u doradi jednoga teksta za ovu stranicu slučajno izostavio jedno slovo iz jedne riječi, pa sam umjesto narcizma Zoranu Milanoviću pripisao nacizam. Red je da se ispričam, pa evo to i činim. Ali i bez te omaške nije ovih dana nedostajalo komplimenata vrhu SDP-a. Danas je na sjednici Glavnog odbora poslovni direktor stranke Dinko Suton podnio financijsko izvješće, u kojem nedostaju donacije, prihodi i rashodi “po svim organizacijama” te se ne vidi kako “jedni žive u izobilju, a drugi na prosjačkom štapu”. Pošto je Suton odbio dati “daljnju razradu izvješća” kako bi “zaštitio stranku”, jedna je članica Glavnog odbora “Milanoviću i njegovim ljudima” poručila: “SDP se ne smije voditi kao Cosa nostra.” Tako je predsjedniku SDP-a stilom koji on njeguje u napadima na političkog protivnika uzvraćeno u vlastitoj stranci, u kojoj ima sve više protivnika. Ali ga to ne zabrinjava, jer čvrsto vjeruje da će na skorim izborima u stranci pobijediti – Cosa nostra.
Nedjelja 6. ožujka
Most nastavlja povijesni niz grabežljivosti
Mediji su se danas na svetu nedjelju raspisali o “grijehu struktura”, o luksuznim privatnim stanovima koje su neki ministri unajmili umjesto skromnijih državnih, a troškove ćemo plaćati mi, građani. Novinari najviše ističu Mostove ministre – Panenića, Orepića..., naravno i zato što je Most cijelo vrijeme javnost podmićivao među ostalim svojim poštenjem i protivljenjem povlasticama političara. Uz stanove se spominju i foteljaštvo, gramzivost i pohlepa za nadzorom nad HEP-om, Inom, Janafom, Plinacrom..., gdje se obrće golem novac. U svakoj novoj vlasti uvijek se instinktivno probudi grabežljivost i želja za otimanjem. Tako je bilo s “čestitim” ustašama koji su otimali Židovima, Srbima, Hrvatima i svima. Tako je bilo s partizanima koji su otimali još više i kleli se da će oni uvijek biti “posljednji u redu” i stajati iza naroda koji će u svemu imati prednost. I hadezeovci su se devedesetih obilno namirivali. Narod su obećanjima o pravednijem društvu i kažnjavanju lopova varali i Budiša, i Račan, i Mesić. Revolucionarni obrat od poštenjačine i Hrvatine u oporbi do progonitelja generala, despota i grabežljivca na vlasti napravio je Sanader. A narodu nikad nije bilo gore nego u vrijeme “socijaldemokrata” Josipovića i Milanovića. Tako je Most samo karičica u povijesnom lancu. Skupina sitnih provincijskih džepara kojima se iznenada ukazao krupni plijen te mu ne mogu odoljeti.
Ponedjeljak 7. ožujka
Zaziva li ljevica opasne posljedice za HRT
Danas je Siniša Kovačić od Gorana Radmana preuzeo dužnost v. d. glavnog ravnatelja HRT-a. Ne čini se baš da bi to moglo imati “opasne i dramatične posljedice za HRT, ali i za Hrvatsku”, kako je Radman zlokobno prijetio poslije prijedloga saborskog odbora da bude smijenjen. Prijetio je Centralnim komitetom iz Bruxellesa, a s njim uglas vrištao je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković koji je o “udaru na slobodu izražavanja i javni interes” obavijestio drugove iz “svih međunarodnih medijskih organizacija”. Za Zorana Pusića i Sašu Miloševića iz Antifašističke lige (druga liga istok) smjena Radmana je u “maniri državnih udara” te znači “dokidanje demokracije i osobnih sloboda”. Ipak je u optužbama za “političku egzekuciju” najveći licemjer bio Nenad Stazić, čija je stranka za nekoliko dana u ljeto 2012. godine posmicala više od 40 televizijskih urednika, te su čak i lijevi novinari pisali o “bartolomejskoj noći” na HRT-u. Ponašanje je isto kao i u svim drugim prijeporima između ljevice i desnice. Kad ljevica smjenjuje po medijima, onda se ili šuti ili sriču opravdanja, poput onog sramotnog Sanje Mikleušević za koju je pokolj na HTV-u bio “povratak novinarstvu”. Radmani, Lekovići, Pusići, Miloševići, Stazići... i u ovom su se slučaju, metaforički govoreći, pokazali kao baštinici partizanskih likvidatora kojima su smjene na HRT-u u ljeto 2012. godine bile normalne, a sadašnje su zločin nad demokracijom. Zacijelo im je i žao što se ni novi ravnatelj HRT-a Siniša Kovačić, vrstan urednik i novinar, iskusan, samozatajan, objektivan i tolerantan, ne uklapa u njihovu sliku “zastrašujućeg pohoda nove vlasti na medije”. Možda bi im bilo draže da je, poput Pupovčeva glavnog urednika u “Novostima”, bio obožavatelj ustaškog zlikovca Maksa Luburića.
Utorak 8. ožujka
Moji su dobili 45. ili tvoji su izgubili 95.
I danas reakcije na jedan ispad. Mile Kekin, vođa grupe “Hladno pivo”, stavio je na YouTube pjesmicu u kojoj pjeva: “Ja nisam vaš, od glave do pete, moji su dobili četrdeset pete.” Naravno, beogradski mediji, u stilu propagande prije, u vrijeme i poslije jugokomunističke i četničke agresije na Hrvatsku, pišu o pjesmi kao o “poruci ustašama”. Ali je u Hrvatskoj brzo dobio odgovor – od splitskog autora Tonija Aničića Koje u pjesmi “Kekin arlekin”, iz koje prepisujem dva stiha: “Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete / ti nisi naš, tvoji su izgubili 95.” Aničić u Kekinovoj pjesmi vidi očaj glazbenika kojemu se više ploče ne prodaju, a koncerti su mu sve manje posjećeni, te mu prigovara političko srodstvo i slikanje sa Zoranom Milanovićem, nazivajući ga njegovim “kućnim potrčkom”. Stara priča – jedni izgube rat (Beograd i njegovi mediji), drugi izgube vlast i mogućnost da štite kriminal svoje obitelji (Milanović), trećima presahnu publika i inspiracija (Kekin), pa im se ukazuju ustaše.
Srijeda 9. ožujka
Predsjednik Vlade RH ili poslušni činovnik EU
U sporovima oko Jakše Puljiza najviše mi smeta naziv namijenjene mu dužnosti. Dakle, riječima CIO – chief integration officer, najradije se koristi premijer, koji ionako slabo zna hrvatski. Taj CIO mogao bi biti dokaz njegova kolonijalnog mentaliteta, pogotovu što predsjednik Vlade dolazi iz svijeta međunarodnog kapitala koji je Hrvatsku i te kako operušao. Obrazlažući zašto je Puljiza uzeo za suradnika, Orešković je rekao da je prošli tjedan s njim i s ministrom financija Zdravkom Marićem pet sati radio na dokumentu koji su poslali Europskoj komisiji. Inače, Orešković ne zna izgovoriti tri rečenice a da ne spomene Europsku komisiju ili neko drugo tijelo EU. Pa tko je on – predsjednik hrvatske Vlade ili poslušni činovnik EU čije su zemlje pokupovale u Hrvatskoj sve što vrijedi, sustavno sprečavale razvoj njezinih industrija kako bi Hrvati što više kupovali njihovu uvezenu robu i tjerali nas na zaduživanje kako bi nas što više mogli ucjenjivati? Hoće li novi chief integration officer Jakša Puljiz nastaviti koordinirati to potonuće naslijeđeno iz vremena njegova bivšeg šefa Grčića?
Četvrtak 10. ožujka
Časni Ivica Olić odbio je nemoralnu ponudu
Najamnik Zdravka Mamića, izbornik nogometne reprezentacije Ante Čačić, priredio je najveće poniženje koje je doživio jedan reprezentativac. I to koji! Veliki Ivica Olić (trinaest godina u reprezentaciji, 104 utakmice, 20 golova...!), jedini koji na revijalnoj utakmici lani u studenome protiv Rusije nije igrao, premda se zagrijavao 45 minuta. Obrazlažući poslije zašto ga nije uveo u igru, Čačić se s Olićem sprdao! Nakon te nezapamćene sramote, i nakon što je Olić sam odlučio više ne igrati u reprezentaciji, Čačić mu nudi “dostojanstven oproštaj”, pola sata igre na prijateljskoj utakmici s Izraelom u Osijeku. Naravno, za razliku od džepara Šukera zbog krađe zlatnika pravomoćno osuđenog u Njemačkoj, od Mamića kojeg tužitelji terete za desetke milijuna kuna ukradenih Dinamu, i od njihova čistača cipela Čačića, Olić ima osjećaj časti pa je ponudu odbio. Kao što bi je odbio svatko tko drži do sebe.
Petak 11. ožujka
Međunarodni kapital investira – u plaćenike
U povodu saborske rasprave o izvješću Hrvatske narodne banke netko je podsjetio na “promjenu Ustava iz 2010. godine po kojoj HNB više ne odgovara parlamentu za svoj rad, već ga samo izvještava”. Sveti Bože, pa kome to HNB odgovara za svoj rad ako ne Saboru, to jest narodu? Aleksandru Velikom? Josipu Brozu Titu? Nepojmljivo je da od Hrvatske bude nezavisna institucija za Hrvatsku sudbinski važna. Naravno, nije slučajno što iz Bruxellesa najbrže i najoštrije reagiraju kad se u nekoj zemlji dirne u tu nezavisnost, a razlog je jednostavan: EU preko središnjih banaka štiti interese financijskih moćnika iz najutjecajnijih europskih zemalja. Također nije slučajno što je na spomenute promjene Ustava iz 2010. podsjetila bivša ministrica financija Martina Dalić, koja tako štiti svoju golemu plaću kao visokopozicionirana fiskalna savjetnica MMF-a! Međunarodni kapital u Hrvatskoj investira bar u nešto – u svoje plaćenike.
>> Spasivši Pupovca od zatvora, Tuđman je pokazao da nitko nije savršen
sviđa, kak bi se reklo na fb-u. novima dati vise kredita povjerenja, za stare vec "zna se" na zalost..jel to samo ja citam i komentiram vase kolumne ili u cemu je stvar? nema veze, niste vi tako losi kako se cini.. :)