Kada se Tanja Stanić sa svojim žutim šlep-kamionom na kojem piše Hrvatski autoklub, prvi put proveze sarajavskim ulicama, mnogi će se posramiti. Iz grada, u kojem joj žive roditelji, ispratili su je prije četiri godine s nerazumijevanjem i porugom zbog njezine želje da vozi kamion.
– Vozila sam već u Bosnu, u Bosanski Novi, a veselim se danu kad će me posao odvesti i u Sarajevo. Tamo me nisu ozbiljno shvaćali, podsmjehivali su se, govorili, ti bi vozila kamion! Odlučila sam pokušati u Zagrebu. Snalazila sam se, konobarila dok mi HAK prije tri godine nije pružio priliku – kaže Sarajka, kojoj je tata bio vozač, a sada su i dva brata.
Zagreb je bio gostoljubiv i uglavnom bez predrasuda prema prvoj ženi za volanom vozila vučne službe HAK-a.
– Mnogi su mi u svojoj neprilici kad bih došla po njihov pokvareni ili razbijeni auto, znali reći, ajde, bar nešto lijepo danas, žena – iznosi zgode Tanja, koja seksističke komentare može izbrojiti na prste.
Neki pijani vozač tražio je da po njegov pokvareni auto dođe muškarac, a jedan je zvao u HAK da kaže kako je za ženu kuhača, a ne volan.
Nije joj se obradovao ni vozač kojem se auto zimus zaglibilo na osami, u snijegu na livadi iza Novog Zagreba. Ali samo zato što previše voli žene. Dok je njegova supruga bila doma, on je, naime, bio u društvu nečije tuđe...
– Bude i smiješnih i tužnih zgoda. Ali ništa mi ne pada teško, osim činjenice da je jako puno vozača na cesti nervozno, ljute se, žure se u svako doba dana. Neki dan mi priča gospođa u Novom Zagrebu kako je prošlo deset auta, a da nitko nije stao pomoći odgurati auto s ceste. Toga u Sarajevu nema, ljudi nisu tako napeti, jedan bi možda prošao, ali drugi bi se zaustavio - kaže Tanja, koju mnogi zagrebački vozači već prepoznaju.
Nije se iznenadio ni Zagrepčanin Ivan Sabolić, kojem se pokvarila bijela ford sierra u Komiškom odvojku, kada je iza volana HAK-ova kamiona vidio upravo Tanju.
– Član sam HAK-a, znam da imaju žene i to me veseli, one su savjesnije, ne piju – veli gospodin Sabolić.
Za to je vrijeme ford sierra već bila ukrcana. Pet minuta dostajalo je Tanji i da s ceste makne razbijeni tamnoplavi golf u Aleji Bologne, koji je pola sata prije obgrlio stup podvožnjaka. Vozačica je završila u bolnici ali, srećom, samo natučena.
– Ima puno težih, kompliciranijih situacija, ali onda je i izazov veći. Fin je osjećaj kad nekom pomognete – otkriva Tanja što je pokreće i zašto je svjedodžbu trgovca pohranila u ladicu.
Takvu ima, igrom slučaja, i kolegica Martina Djenadija, koja preko HAK-a u Zagrebu otprije dvije godine stiže upomoć na cesti.
– Kad sam donijela svjedodžbu trgovačke škole doma, rekla sam tati, ovo je bilo za tebe i mamu, a sad se za sebe idem prekvalificirati za vozača – kaže Martina, čiji dugi njegovani nokti ni približno ne otkrivaju čime se bavi.
A jednako vješto kao Tanja rukuje hidrauličnim uređajima, polugama, remenjem, sajlama... Autima te dvije vlasnice C-kategorije u vozačkoj knjižici barataju kao da su igračke, a Martina nije imala problema ni s kombijem opel vivarom, koji se pokvario u Zagrebu na Jarunu. Vozač pak nije ni trepnuo na plavušu:– Vidio sam sliku u novinama HAK-a.
– Neki se muškarci zbune. Ne znam da li zato što sam žensko, pa misle da moraju pomoći, ili su samo neupućeni, ali kod utovara često krenu gurati auto iako sve ide automatski – smije se Martina.
– S druge strane, od žena za volanom često čujem: Joj, super da i to rade žene, ja ne bih mogla.
Kako bilo, plavuši za volanom i broju mobitela na kamionu neki ne mogu odoljeti. Nazovu odmah, u vožnji, ne sluteći da se na taj broj javlja – Martinin suprug.
Super su cure, jedino je grozno kaj je ovakva informaciju u Hrvatskoj još uvijek vijest.