Iako zakoni o sprečavanju nasilja u obitelji postoje u državama u okruženju, oni se ne primjenjuju, suradnja među institucijama je loša, žrtva nema povjerenje u sustav koji je često i ne shvaća ozbiljno, a zajednica na nasilje u obitelji gleda kao na tuđi problem. To je, nažalost, zaključak o tome dokle smo došli kad je riječ o prevenciji i zaštiti žrtava obiteljskog nasilja.
Zakon - dobre želje
Srbija, primjerice, ima Zakon o sprečavanju nasilja u obitelji koji predviđa suradnju tužiteljstva, policije i centara za socijalni rad, no u Srbiji je samo ove godine ubijeno 11 žena, među kojima i djevojčica (2) i maloljetnica (16). – Zakon kaže da svi prijavljeni slučajevi nasilja moraju biti razmatrani na sastancima takozvanih grupa za koordinaciju i suradnju, koje se formiraju pri tužiteljstvu i u kojima su tužiteljstvo, policija te centar za socijalnu skrb. U teoriji, trebali bi se sastajati najmanje dva puta mjesečno, sa svim informacijama o svim prijavljenim slučajevima nasilja; starim i novim. I nedavno ubojstvo u Pirotu, gdje je bivši partner ubio 47-godišnju ženu, dokaz je da je sustav zakazao jer žrtva je u više navrata prijavljivala nasilnika. Lanjsko ubojstvo dvogodišnje djevojčice koju je ubio otac, a za koga je postojalo vještačenje da mu je potrebno psihijatrijsko liječenje, moglo se spriječiti, no ta informacija nikada nije stigla na grupu za koordinaciju – kaže Vanja Macanović, odvjetnica Autonomnog ženskog centra. Kaže da je sistem zaštite dobro zamišljen, ali da problemi nastaju jer ga profesionalci ne provode.
Jelena Riznić iz grupe Ženska solidarnost ističe i da je čovječan tretman žrtve više stvar slučajnosti nego pravilo. – Svaki korak u kontaktu s institucijama za mene je bio ponižavajući i iznova me traumatizirao. To ne znači da institucije treba odbaciti, već ih treba jačati i postavljati kontrolne mehanizme koji će pozivati na odgovornost one koji ne poštuju zakone – kaže Riznić.
U Bosni i Hercegovini žrtvama nema tko pomoći, jer ubijenoj Almi Kadić, koju je nakon godina nasilja ubio njen suprug Eldin Hodžić, ništa ne znači što je on dobio 35 godina zatvora – jednu od najvećih kazni u BiH za teško ubojstvo supruge. Prijavljivala ga je policiji i Centru za socijalni rad zbog čega je dva puta dobio i mjeru zabrane približavanja te novčane kazne.
– Svi smo odgovorni i cijelo je društvo zakazalo. Svi smo svjedoci nasilja i zatvaramo oči pred njim, a moramo ga prijavljivati, generalno moramo raditi na podizanju svijesti građana i multisektorskom pristupu problemu – smatra Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće u Sarajevu koju vodi Fondacija lokalne demokracije. Puno očekuje od novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji treba biti usvojen i za kojeg vjeruje da će biti najveća prevencija jer se povećava obim zaštite žrtva nasilja i pooštrava se kaznena politika.
Crna Gora u zadnje vrijeme suočava se sa zabrinjavajućim porastom vršnjačkog fizičkog nasilja i nasilja nad djecom. Predsjednica udruge "Roditelji" Kristina Mihailović kaže da im sve više roditelja prijavljuje slučajeve nasilja, a to čine i kada policija, tužilaštvo i uprave škola poduzmu radnje iz njihove nadležnosti.
Bez odgojnih mjera
– Najčešće djeca već u nižim razredima iskazuju problematično ponašanje s elementima vršnjačkog nasilja, ali u našim propisima nema odgojnih mjera. Tek kada dođu do viših razreda problem se ogoli, a odgojne mjere ne daju rezultate – ističe Mihailović. Udruga "Roditelji" predložila je revidiranje sistema odgojnih mjera, između ostalog i rad s djecom nasilnicima, nadzor i rad s obitelji, uvođenje školskih policajaca i videonadzora u svim školama. Iako je u Hrvatskoj Istanbulska konvencija stupila na snagu u listopadu 2018., još uvijek nije potpuno zaživjela. Slabosti sustava su poteškoće pri procesuiranju nasilja, preniske kazne počiniteljima, sporost pravosuđa u rješavanju razvoda i kaznenih djela nasilja te još uvijek nedovoljna međuresorna suradnja, a potrebno je i podizati razinu svijesti.
VIDEO: Autobus u Splitu krenuo sam od sebe? Očevid je u tijeku, srećom nema ozlijeđenih
