I iz imena je vidljivo Alexis i Evangelus Paraschos Grci su. No žive u Italiji, u Goriziji, gdje drže hotel. Evangelus se oženio tamošnjom Slovenkom, pa on i sin odlično govore slovenski, a snalaze se i s hrvatskim. Sreli smo ih na periferiji Verone, u staroj vili u kojoj se održavao vinski sajam Vini veri.
Istodobno sa slavnim Vinitaly, najvećom svjetskom vinskom smotrom, koja se 40. put održavala na drugom kraju toga grada, a Vini veri tek nastoji postati tradicionalnim. No predznak mu je posve drukčiji, ta su vina sušta suprotnost onakvima zbog kakvih se Vinitaly održava. Naziv sajma preveli bismo kao "istinita, iskrena vina": i nastaju na taj način, što prirodnijim putem, sa što manje intervencija.
Već u vinogradu, u obradi, ekologija je na prvome mjestu, biološka proizvodnja, što podrazumijeva izbjegavanje kemijskih sredstava, poštovanje prirode. Nastavlja se to i u podrumu, u kojem se vina ostavljaju na dozrijevanju prirodnim procesima, bez maltretiranja i požurivanja. Rodonačelnik je tog pokreta Joško Gravner, i u Veroni se pokazalo da ima mnogo sljedbenika. Velika većina uopće ne rabi sumpor, a Parachos je taj natpis vidljivo istaknuo na svom štandu, što nas je i privuklo njegovim vinima. Među izlagačima je bilo i pravih zvijezda i izvrsnih vina, no bilo je i vina za koja je teško povjerovati da bi ih i sami proizvođači mogli popiti više od čaše.
Parachosi vina njeguju dvije godine u drvenim bačvama od 1500 do 2500 litara, na maceraciji ih ostavljaju tjedan dana, zapamtili smo njihovu mješavinu chardonnaya, sauvignona, rebule, malvazije, picolita i verduzza. S juga Francuske, blizu španjolske granice, iz Banyulsa poznatog po istoimenom, rijetkom slatkom vinu, došao je s imanja Traginer J. F. Deu s bijelim i crnim grenachom, carignanom, syrahom i mourvedreom. I oni ne rabe sumpor, a vinograd oru konjima! Stanko Radikon priznaje da ga je inspirirao susjed Gravner; i on teško dobiva službenu zaštitu podrijetla (zbog boje). Vino mu macerira čak dva tjedna, dozrijeva u drvu dvije godine, na glasu mu je rebula. Najpoznatiji slovenski vinar, Aleš Kristančič Movia kaže da mu je u vinu ukupno samo oko 4 g sumpora.
Branko i Vasja Čotar teranom iz 99. pokazali su da ta sorta može dati i dugovječno vino. Jednom rebulom Mlečnik je nadmašio chardonnay. Iz doline Loire s kćeri je stigao poznati vinar Nicolas Joly, s odličnim vinima stare sorte chenin. Iz pokrajine s najviše vinograda na svijetu, Languedoc-Roussillon stigla je obitelj Barral (vina namjerno drže u betonskim cisternama!), uz klasične sorte juga Francuske i sa starom, autohtonom, vrlo dojmljivom sortom sivi i bijeli terret. A nakon sivog pinota i mirisavog traminca legendarnog Alzašanina Zinda Humbrechta odlučio sam završiti degustaciju!