Kad su se prošle godine masovno prodavale dionice najveće
hrvatske telefonske kompanije, nazvao me brat i pitao hoću li ih i ja
kupiti. Rekao sam mu da se još nisam odlučio, ali da ću ih
vjerojatno uplatiti. Kad ćeš uplatiti, kad je za uplate
ostao još samo jedan dan!
Ne brini se ti ništa, ako se odlučim, neću zakasniti. Znao
sam, reagirao je tonom u kojem su se miješali
šala i očaj, da ću nastrugati (rekao je jedan sočniji izraz,
ali taj nije za novine)! Dok su drugi kupovali i profitirali, ja sam
čekao, a sad kad sam napokon i ja uložio neku lipicu, sad će sigurno
sve otići k vragu! A i ti sigurno imaš dobar razlog
što još nisi kupio! Ma, nemam nikakav osobit
razlog, jednostavno još nisam kupio, ali kupit ću!
Sad, jesam li ili nisam kupio, neću reći, jer ne želim imati posla s
burzovnim nadglednicima. A, nije ni bitno. Bitno je da se bratov strah
pokazao opravdanim. Dionice koje je kupio, kao i one koje su kupili
drugi, naglo su se strmoglavile. Mnoge od njih pale su i ispod nabavnih
cijena.
Pa su opet porasle, pa pale. I, tako, gore-dolje, dobitak-gubitak,
slatko-gorko, iz burzovne je drame izronio neobičan stvor: vitez mali
dioničar! Neispavan, izmučen, pun masnica, polupraznih džepova, ali
ipak zadovoljan. Jer dok se burza tresla, a njegovi ulozi topili, on je
spoznao što se s njim i oko njega događa. Nazvali mi to
što mu se dogodilo kapitalizmom ili slobodnim
tržištem, ili kako drugačije, njemu je svejedno.
Bitno je da je naposljetku shvatio da je vrijeme kad je u
proklamacijama sve bilo njegovo, a kad je stvarno mogao odlučivati samo
o nabavci svinjskih polovica zauvijek prošlo.
Vitez mali dioničar sad zna da njegovo može biti samo ono
što sam može zaraditi (i u viteškom natjecanju
osvojiti), što sam može kupiti i sam steći. Kao
što i zna da sve što može zaraditi (i u
viteškom natjecanju osvojiti), kupiti i steći, sam može i
izgubiti. Sve s čim sigurno može računati jest samo nesigurnost!
Ne zvuči baš najbolje, no kad se sjetimo cijene koju smo
plaćali za razglašenu materijalnu sigurnost u tzv.
socijalizmu (a cijena je bila: jezik za zube!), nesigurnost se može
shvatiti i kao negacija neslobode.
Vitez mali dioničar slobodno odlučuje što će i kako će,
uključujući i odluku da neće poduzimati ništa, da će
mirovati u sigurnosti koju si može priuštiti.
Burza (život) je stresna, ali i uzbudljiva. Dakako, za
uspješno sudjelovanje nužna je i dobra oprema (znanje), pa i
solidna priprema (iskustvo), no iznad svega je ipak srce u junaka. Bez
odvažnosti nema napretka, kukavičluk vodi u propast, nije li to prvo
što je naš vitez naučio u burzovnoj drami u kojoj
se našao? U četiri riječi: sloboda i dobri živci!
Baš si me utješio!, reći će moj brat kad ovo
pročita. Pa i jesam, jer ni on, ni itko koga poznajem, a bogme ni ja,
nismo ništa izgubili! Dapače, dobit ćemo i dividende.
GOST SURADNIK
