Sv. Antun Padovanski, čiji se spomendan slavi danas, potvrda je da nas
Providnost često dovodi u situacije koje nismo htjeli, navodi nas na
putove koje nismo izabrali ili nam određuje uloge za koje se nismo
spremali.
Vjernik u tome otkriva Božju volju i nastoji je slijediti. Upravo kao i
Antun koji je postao poznat kao padovanski franjevac, a bio je
Portugalac, štoviše augustinac u Lisabonu. Želja za mučeništvom, kakvo
su podnijeli prvi franjevci u Maroku, njegove je planove usmjerila
propovijedanju među muslimanima, a nemirno ga je more, umjesto u
Maroko, dovelo u Italiju.
U lepršavo franjevaštvo skromni je redovnik unosio temeljitu teologiju,
a nedoumica zbog nedolaska propovjednika na lokalnu mladu misu učinila
ga je najvećim propovjednikom svoga vremena. Umjesto među pripadnicima
islama, Providnost mu dodjeljuje propovijedanje među tadašnjim sektama:
albigenzima, katarima i valdenzima.
Mase su hrlile za snagom njegove riječi, uz njega se vezala legendarna
čudotvornost, a sam ga je sv. Franjo imenovao prvim učiteljem reda
svoje manje braće. Kada je ulazio u život, nije vjerovao da će u malo
godina, samo trideset i šest, ostvariti divovsko značenje. Providnost
je njime pisala drukčiju životnu priču. Zbog vjernosti Njoj postao je
to što i danas jest svetac svega svijeta.
VEČERNJI BREVIJAR