Federalizacija Italije trebala je smanjiti troškove politke, jer se držalo kako će političari vezani uz teritorij biti osjetljivi na stvarnu situaciju i neće povećavati poreze. Tako je odlučeno kako će regije brinuti o zdravstvu, na primjer, kao i o drugim pitanjima, ali povećana je korupcija (upravo je na devet godina osuđen bivši guverner regije Abruzzo Ottaviano Del Turco zbog mita u zdravstvu), troškovi, porezi.
Općinski, regionalni i pokrajinski porezi porasli su od 1992. godine do danas više od 500 posto, a državni otprilike 95 posto. Prošla vlada premijera Maria Montija donijela je odluku o prepolavljanju broja pokrajina, ali je Ustavni sud prihvatio žalbu čelnika nekih pokrajina i poništio tu odluku jer nije provedena prema slovu Ustava.
Sadašnja vlada Enrica Lette pripremila je novu odluku o ukidanju pokrajina i valjda će procedura zadovoljiti ustavne suce. Još je vlada bivšeg premijera Silvija Berlusconija donijela zakon po kojem se predsjednika pokrajine ili regije može smijeniti s izvanrednim povjerenstvom ako je bio rastrošnim, posebno u zdravstvu.
Ovaj tjedan Vrhovni sud, na žalbu guvernera, presudio je kako i pored minusa u regionalnom proračunu za, na primjer, zdravstvo ne smije se raspustiti regionalno vijeće i predsjednika regije.
To su samo dva primjera, a ima ih bezbroj, kako i odluke politike, koje građanstvo podupire, pada na ispitu suda. Dakako, sve treba biti po slovu Ustava, ali zar toliki savjetnici nisu mogli unaprijed predvidjeti je li neki zakon ustavan ili nije.
No, osim sudova, promjene koće i sami parlamentarci. Lettina vlada bi ukinula državno financiranje stranaka, ali se tome protive u parlamentu i stranke vladine većine. Sve nekako nalikuje na Penelopino pletivo, ili hvatanje vlastita repa. Može li se na taj način izaći iz krize? I, u Hrvatskoj vlada Penelopino pravilo, a Odiseja nigdje na vidiku.
